Croatian Supreme Court dismisses appeal against foreign death penalty execution due to established facts.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance judgment ordering the execution of a foreign death penalty. The defendant argued that his mental state and alcoholism rendered him unfit for punishment, challenging the factual findings of the competent Bosnian court. The court rejected this claim because it is bound by the established facts of the foreign judgment under the relevant international agreement.
Legislator headnote
AI generatedSporazum o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima; čl. 507. ZKP-a: The executing court is bound by the factual findings of the foreign judgment and cannot reopen the case based on new evidence regarding the defendant's mental state.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-846/1996-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić-Baranović, Vesne Vrebetić i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D. K. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 8. kolovoza 1996. godine, br. Kv-124/96., u sjednici održanoj dana 11. veljače 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba optuženog D.K. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Županijski sud u Bjelovaru izvanraspravno vijeća toga suda, temeljem čl. 507. st. 6. ZKP-a, utvrdilo je da je presudom Vojnog suda Orašje od 11. siječnja 1995. godine, optuženi K.D. proglašen krivim zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 36. st. 1. KZ BiH, te da mu je izrečena kaznu zatvora u trajanju od deset godina, i da radnje zbog kojih je proglašen krivim sadrže sve elemente krivičnog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, pa mu je po tom zakonskom propisu izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset godina.
Protiv te presude žali se optuženik, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu se "omogući dodatne liječničke preglede" odnosno da izrečenu kaznu izdržava u jednom od KP domova Republike Hrvatske.
Vraćajući spis, državni odvjetnik Republike Hrvatske, temeljem odredbe čl. 360. st. 2. ZKp-a predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Postupajući prema Sporazumu o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. godine, sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, temeljem čl. 507. ZKP-a, Županijski sud u Bjelovaru donio je presudu o izvršenju presude inozemnog suda u pogledu sankcije izrečene osuđeniku pravomoćnom presudom Vojnog suda u Orašju od 11. siječnja 1995. godine, br. K-415/95.
U žalbi optuženik neosnovano ističe bolest odnosno alkoholiziranost i time čini upitnim svoju uračunljivost u vrijeme izvršenja djela, dakle pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj krivičnoj presudi inozemnog suda, što ne može je je sud države izvršenja vezan za utvrđeno činjenično stanje na kojem se utemeljuje presuda inozemnog suda.
Nije stoga osnovana žalba osuđenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Odlučujući o kazni sud prvog stupnja ocijenio je optuženiku kao olakotno da je djelo počinio u vrijeme domovinskog rata, te da je bio u vrijeme izvršenja djela smanjeno uračunljiv, dok mu je kao otežavajuće uzeo u obzir da je oštećenica bila malodobna i nije ničime optuženiku dala povoda za izvršenje djela, kao i činjenicu da je optuženik sedam puta osuđivan u kratkom vremenskom razdoblju i da je sklon vršenju imovinskih delikta kao i kaznenih djela protiv života i tijela. Izrečena kazna i po utvrđenju ovog suda drugog stupnja primjerena je društvenoj opasnosti djela i ličnosti samog optuženika i ta kazna ostvariti će l. 31. i čl. 4. st. 2. OKZRH.
svrhu kažnjavanja iz č
Zbog svega navedenog trebalo je temeljem čl. 374. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. veljače 1997.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
Milan Gudelj, v.r.