Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-148/2001-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; no reasonable suspicion of extortion found due to lack of evidence.

Case Number IV Kž-148/2001-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's investigation request against the defendant for extortion. The court found no reasonable suspicion because the victim's complaint was contradicted by evidence showing the defendant sold the property for a higher price than the victim had paid. Furthermore, the victim admitted the defendant did not threaten his life or body, only behaved rudely, which does not constitute extortion.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 234. st. 2. KZ-a; Čl. 398. st. 3. ZKP: An investigation request for extortion is inadmissible if the available evidence, including witness testimony and property transaction records, fails to establish a reasonable suspicion that the accused committed the crime.

Keywords

AI generated
extortion reasonable suspicion criminal appeal property sale investigation request

Cited Legislation

AI generated
Čl. 234. st. 2. KZ-a
B., zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi osumnjičenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 04.
Čl. 398. st. 3. ZKP
je osnovana, pa je pobijano rješenje, na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP, preinačeno kako je navedeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-148/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. P. B., zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi osumnjičenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 04. lipnja 2001. godine, broj: Kv-327/01 (u predmetu Kio-77/01), u sjednici održanoj 16. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba osum. P.B., preinačuje se prvostupanjsko rješenje, te se odbija istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja N.R. protiv osumnjičenika zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. KZ-a.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Splitu, povodom neslaganja istražnog suca, prihvatio je istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja N.R. i protiv osum. P.B. odredio provođenje istrage zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iznude iz čl. 234. st. 2. KZ-a.

Protiv tog rješenja osum. P.B. putem branitelja B.M., odvjetnika u S., podnio je žalbu, s prijedlogom da ga Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači i odbije istražni zahtjev. Žalba je osnovana.

Žalitelj je u pravu kada ističe da ne postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Naime, suprotno navodima u obrazloženju pobijanog rješenja, iz podataka u spisu, tj. službenih zabilješki o informativnom ispitivanju svjedoka i oštećenika, iskaza osumnjičenika, te priložene dokumentacije o kupoprodaji stana, plaćanju poreza na promet, zemljišno-knjižnog prijenosa i dr., ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

Prije svega, iz kupoprodajnog ugovora je vidljivo da je zaključen 17. svibnja 1998. godine, a zatim je 18. svibnja kod javnog bilježnika ovjeren potpis prodavatelja, oštećenika kao tužitelja. Iz sadržaja službenih bilješki o obavijesnom ispitivanju svjedoka N.G., N.M., A.D. i V.M. proizlazi da su osumnjičenik P.B. i oštećenik kao tužitelj onoga dana kada su zajedno išli javnom bilježniku navratili u Caffe bar P., vlasništvo N.G., a u njega su se vratili i nakon što su bili kod javnog bilježnika. Svjedoci su iskazali kako su od njih dvojice, tj. osumnjičenika i oštećenika saznali da su zaključili ugovor o kupoprodaji stana, tj. da je oštećenik kao tužitelj N.R. P.B. prodao svoj stan, da je oštećenik bio zadovoljan, te je častio sve prisutne goste s nekoliko tura pića, te da su kod njega vidjeli veći bunt novčanica u DEM. Nadalje, iz priložene dokumentacije se vidi da u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora oštećenik kao tužitelj nije bio upisan kao vlasnik stana, jer je 17. srpnja 1998. godine zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu osobno podnio molbu za uknjižbu prava vlasništva, pa je nakon toga i osumnjičenik istoga dana podnio molbu za uknjižbu prava vlasništva glede stana na svoje ime. Zatim, iz stanja spisa je vidljivo da je osumnjičenik prodao predmetni stan 07. kolovoza 1998. godine za veći iznos nego što ga je kupio, pa oštećenik kao tužitelj tek nakon toga 27. veljače 1999. godine putem punomoćnika, M.F., odvjetnika u S., podnosi kaznenu prijavu protiv P.B., a istoga dana podnio je i tužbu radi isplate kupoprodajne cijene i to upravo u iznosu od 110.000,00 DEM, za koliko je osumnjičenik prodao stan, ističući kako mu osumnjičenik nije predao iznos od 270.000,00 kn, odnosno protuvrijednost u DEM kako je navedeno u Ugovoru od 17. svibnja 1998. godine. Navedene okolnosti u slijedu opisanog događanja ne ukazuju na bilo kakvu sumnju da je osumnjičenik postupio prema oštećeniku na način kako mu se stavlja na teret istražnim zahtjevom. Oštećenik u svom iskazu i sam navodi da mu Petar Bauk nije prijetio nekim riječima vezano za njegov život i tijelo i slično, već da se samo osorno ponašao, pa prema tome, i sam ne potvrđuje navode istražnog zahtjeva.

Isto tako, izjave svjedoka G.D. i N.M., koji se spominju u pobijanom rješenju bez osvrta na njihov sadržaj, nisu relevantne za utvrđenje osnovane sumnje, jer se ne odnose na okolnosti istražnog zahtjeva.

Zbog svega navedenog žalba osumnjičenika P.B. je osnovana, pa je pobijano rješenje, na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP, preinačeno kako je navedeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.