Rev-3179/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3179/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J EŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP "F. " p.o. O., protiv tuženika Z.K. iz O., koga zastupa punomoćnik A.S., odvjetnik iz O., radi ispunjenja ugovora, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 26. svibnja 1994. br. Gž-1059/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. ožujka 1994. br. P-2754/93, u sjednici održanoj dana 3. prosinca 1997.,

presudio je i riješio:

Revizija tuženika Z.K. se djelomično prihvaća i ukidaju presude Županijskog suda u Osijeku od 26. svibnja 1994. br. Gž-1059/94 i Općinskog suda u Osijeku od 4. ožujka 1994. br. P-2754/93 u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati na ime izmakle dobiti iznos od 3.826,50 kn (ranije 3.826.500 HRD) kao i da mu naknadi parnični trošak od 166,50 kn (ranije 166.500 HRD), dok se u preostalom dijelu revizija odbija kao neosnovana.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u novoj odluci o glavnoj stvari.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I/ Tuženik Z.K. iz O. dužan je tužitelju DP "F. " p.o. iz O. platiti zakonske zatezne kamate tekuće na iznos plaćene glavnice od 1.995.000.- HRD počam od 17. prosinca 1993.g. do 4. ožujka 1994.g., kao i na ime izmakle dobiti iznos od 3.826.500.- HRD, te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 166.500.- HRD, sve u roku od 15 dana.

II/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je tuženik reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu odnosno preinače.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se ona kao neosnovana odbije, dok se nadležni državni odvjetnik nije o njoj izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je da je dana 1. lipnja 1993. mldb. sin tuženika N.K. bez znanja tuženika a koristeći njegovu osobnu iskaznicu i krivotvorivši očev potpis učlanio tuženika u tužiteljev videoklub te u očevo ime iznajmio 15 videokazeta koje nikada nisu tužitelju vraćene.

U ovoj parnici tužitelj je zatražio da mu štetu pretrpljenu u svezi s navedenim događajem naknadi tuženik koji za nju odgovara kao otac mldb. N.K.. Ta se šteta sastojala od vrijednosti iznajmljenih kazeta u iznosu od 1.995,00 kn (ranije 1.995.000 HRD) sa zateznim kamatama kao i tužiteljeve izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja spornih kazeta. Tijekom parnice tuženik je platio tužitelju iznos od 1.995,00 kn, tako da su nižestupanjski sudovi dosudili tužitelju zatezne kamate na taj iznos te odštetu na ime izmakle koristi u iznosu od 3.826,50 kn (ranije 3.826.500 HRD).

Revident nije dokazao da je tužiteljeva djelatnica nesavjesno postupala kad je iznajmila odjednom 15 videokazeta, jer to njoj nije bilo zabranjeno (a toliki broj kazeta je inače iznajmila zato jer joj je mldb. N.K. rekao da je tuženik stradao te da zato ne može doći u videoklub), tako da je neopravdano tuženikovo stajalište o postojanju podijeljene odgovornosti.

Osnovano međutim tuženik u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo pri utvrđenju visine tužiteljeve izmakle koristi. Prema odredbi čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - citirano: ZOO) pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dohodak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Nižestupanjski sudovi nisu postupili u skladu s navedenom zakonskom odredbom, već su visinu izmakle koristi kroz utvrđeno razdoblje izračunali tako da su broj videokazeta koje je preuzeo mldb. N.K. pomnožili s brojem dana tog razdoblja i s dnevnom naknadom koju je tužitelj zaračunavao za svaku videokazetu. Uzeli su, dakle, da bi, da su mu sporne kazete bile na raspolaganju, tužitelj svaku od njih svaki dan imao iznajmljenu, a da uopće nisu provjerili da li bi se to prema redovnom toku stvari zaista s osnovom moglo očekivati.

Iz navedenih razloga je temeljem čl. 393. i 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) odlučeno kao u izreci.

U nastavku suđenja valja dopuniti dokazni postupak i visinu tužiteljeve izmakle koristi utvrditi u skladu s citiranom odredbom čl. 189. st. 3. ZOO.

Odluka o parničnim troškovima ukinuta je kako bi se o njima odlučilo s obzirom na konačni ishod spora.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

U Zagrebu, 3. prosinca 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.