Rev-2721/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2721/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice O. G. iz M., ..., zastupane po punomoćniku M. dr. J., odvjetniku iz P., protiv tuženika G. D. iz P., ..., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 2.IX 1991. br. Gž-869/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Puli od 28. V 1991. br. P -24/91-14, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda sudjeno je slijedeće:

"R a z v o d i

se brak tužiteljice G. r. K.-I. O., rodjene ... 1959. godine u P., od oca I. T. i majke M. M. i tuženika G. D., rodjenog ... 1960. godine u K., od oca G. J. i majke G. M., a koji brak je zaključen u P., dana ... 1987. godine i upisan u matičnoj knjizi vjenčanih za mjesto P. pod red. br. ... za 1987. godinu.

Zajedničko dijete stranaka, mlt. G. S., rodjena . . . 1988. godine, p o v j e r a v a s e na čuvanje i odgoj tužiteljici G. O..

Osobni odnosi tuženika sa mlt. djetetom, o d r e d j u j u se svake srijede od 17 - 19 sati, te svake nedjelje od 12-14 sati u mjestu prebivališta tužiteljice i mlt. djeteta i uz prisutnost tužiteljice tim osobnim odnosima.

Tuženik je dužan za uzdržavanje mlt. G. S., p l a ć a t i

10.000 (desettisuća) dinara, a od 28. svibnja 1991. godine pa u buduće mjesečno plaćati 56% zajamčenog osobnog dohotka u Republici Hrvatskoj i to svaki mjesec unaprijed do 10. u mjesecu na ruke tužiteljice, dok je dospjele iznose do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je takva prvostepena presuda.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju "iz svih razloga po čl. 385. st. 2. ZPP", pa predlaže da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

U provedenim postupcima nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba iz čl. 35. st. 2. t. 10. ZPP, a koji zakon se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem odredbe čl.

1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91). Na takve povrede pazi ovaj sud po službenoj dužnosti, dok u odnosu na ostale postupovne povrede ispituje pravilnost njihove primjene samo ako revident sadržajem revizije ukazuje. Sve to temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Prema tome revizija nema opravdanja u odnosu na paušalno iznesen razlog bitnih odredaba parničnog postupka.

Za odluku o razvodu braka stranaka nižestepeni sudovi su utvrdili odredjene činjenice: poremećenost odnosa stranaka i zbog toga nemogućnost zajedničkog života, a bez krivnje tužiteljice, a što je i dovelo do prekida bračne zajednice u mjesecu travnju 1990. pa su na osnovi takvog činjeničnog stanja pravilno sudovi primijenili odredbu čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZBPO).

0 povjeri djeteta stranaka - kćerke rodjene ... 1988. god.- majci - tužiteljici, takodjer nisu ostvarene povrede odredaba materijalnog prava - čl. 80. ZBPO, budući da je u donošenju takve odluke vodjeno računa prije svega o interesima djeteta, a u odnosu na sve okolnosti obiteljskog odnosa stranaka, a posebno i o potrebi psihofizičkog odnosa tužiteljice kao majke i djeteta takve niske životne dobi.

Budući da je revidentu i odlukom omogućen kontakt sa djetetom, a da ga takva odluka ne ograničava da održava sa kćerkom što intenzivnije i sadržajnije kontakte, nema mjesta njegovu prigovoru "da ga je sud lišio očinstva".

Neosnovanost revizijskih razloga revidenta daju osnova za odbijanje revizije temeljem odredbe č l. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.