Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1005/1992-3 AI generated

Supreme Court dismisses prosecutor's appeal, upholding suspension of terrorism case under war amnesty law.

Case Number I Kž-1005/1992-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the military prosecutor's appeal against a lower court's decision to suspend criminal proceedings. The court found that the defendant's preparatory acts for terrorism occurred during the war period and did not constitute completed offenses requiring international prosecution. Consequently, the court ruled that all legal prerequisites for applying the amnesty law were met.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske; Zakon o krivičnom postupku: The Supreme Court held that preparatory acts for terrorism committed during the war period fall within the scope of the amnesty law if they do not constitute completed offenses or attempts requiring international prosecution obligations.

Keywords

AI generated
amnesty law application terrorism preparation acts war period crimes international prosecution obligation criminal procedure suspension preparatory offenses military prosecutor appeal

Cited Legislation

AI generated
Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske
čl. 2. Zakona o oprostu
čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku
Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1005/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Horvatinović mr. Ružice i Gudelj Milana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.N. zbog krivičnog djela iz čl. 236.n. u svezi čl. 236.g. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 26. listopada 1992. K-52/92 (Kv-239/92), u sjednici održanoj 18. studenog 1992.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba vojnog tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Vojni sud u Splitu po službenoj dužnosti na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu), obustavio je krivični postupak protiv opt. K.N. zbog krivičnog djela pripremanja terorizma iz čl. 236.n. u svezi čl. 236.g. KZH.

Protiv tog rješenja vojni tužitelj je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu koje je u izravnoj svezi s oružanim sukobima, odnosno ratom protiv Republike Hrvatske, te da je to djelo počinjeno unutar razdoblja od 17. kolovoza 1990. do dana stupanja na snagu Zakona o oprostu.

I Kž 1005/92

Uz navedeno, kako se optuženiku ne inkriminira krivično djelo na čiji je progon Republika Hrvatska obavezna prema odredbama medjunarodnog prava, prema ocjeni vojnog suda u konkretnom slučaju postojale su sve zakonske pretpostavke za primjenu Zakona o oprostu.

Nasuprot tome vojni tužitelj u svojoj žalbi ističe da se radi o krivičnom djelu pripremanja terorizma, čije je počinitelje Republika Hrvatska dužna krivično goniti prema odredbama medjunarodnog prava. U prilog takvog stajališta vojni tužitelj ne navodi nikakvu pravnu osnovu prema kojoj bi djelo optuženika, kako je opisano i pravno označeno u izreci nepravomoćne presude, predstavljalo povredu odredjenih pravila medjunarodnog prava, uslijed kojih bi Republika Hrvatska bila obvezna na progon počinitelja takvih krivičnih djela u smislu odredbe čl. 2. Zakona o oprostu.

Razmatrajući navedeno, ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, našao je da vojni tužitelj argumentacijom svoje žalbe, koja se svodi na tvrdnju "da je sud paušalno protumačio odredbe Zakona o oprostu", ni najmanje nije doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, ako se ima u vidu činjenični opis inkriminiranog krivičnog djela, kako je dat u optužnici vojnog tužitelja, te ima u vidu da se ne radi o dovršenom krivičnom djelu terorizma, niti o pokušaju tog krivičnog djela, već o tzv. kažnjivim pripremnim radnjama, tako da su i štetne posljedice potpuno izostale, pravilno je i na zakonu osnovano stajalište vojnog suda, da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu Zakona o oprostu.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku kao zakon Republike Hrvatske, trebalo je riješiti kao u izreci ovog drugostepenog rješenja.

U Zagrebu, 18. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)