Rev-946/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 946/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz I. G., koga zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I. G., protiv tuženika A. d.d. iz Z., kojega zastupa punomoćnik Z. H., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-440/08 od 8. svibnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-308/06 od 19. prosinca 2006., u sjednici održanoj 27. listopada 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-308/06 od 19. prosinca 2006. odbijen je tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj Ovr-364/06 za iznos od 101.628,74 kn i tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.210,00 kn. Ujedno je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu 6.788,00 kn i odbijen je dio zahtjeva tužitelja za isplatu troška postupka u iznosu od 1.250,00 kn kao neosnovan.

Županijski sud u Bjelovaru je presudom poslovni broj Gž-440/08 od 8. svibnja 2008. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH – dalje: ZPP) koja se, u postupanju sa revizijom, primjenjuje na ovaj spor na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi sa čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP) budući je u ovom predmetu donijeta drugostupanjska presuda prije stupanja na snagu ZID ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revident određeno ne upućuje niti na jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka pa ovaj sud nije cijenio spomenuti revizijski razlog, jer ne pazi po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu poslovni broj Ovr-364/06 Općinskog suda u Ivanić Gradu i u revizijskoj fazi postupka je sporno prekida li se zastarijevanje potraživanja dostavom bjanko zadužnice pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa. Revident smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 388. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), jer se po njegovom mišljenju podnošenje bjanko zadužnice banci, odnosno pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa ne može podvesti pod pojam „vjerovnikove radnje poduzete pred nadležnim organom radi ostvarenja potraživanja“ već se radi isključivo o pokušaju izvansudske naplate potraživanja.

Neosnovano revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je drugostupanjski sud presudu donio pravilnom primjenom odredbe čl. 388. ZOO u svezi odredbe čl. 183.a. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ).

Odredbom čl. 388. ZOO propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

Odredbom čl. 183.a. st. 1. i 2. OZ koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude propisano je: „Dužnik trgovac može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, zaplijene određeni ili svi njegovi računi kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanoj u toj ispravi, izravno s računa isplati vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Ispravu iz st. 1. ovog članka s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku, pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa dostavlja vjerovnik s učincima dostave pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi, neposredno u prijamnom uredu pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa, preporučenom pošiljkom s povratnicom ili preko javnog bilježnika. Dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika.“ Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da bjanko zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojom se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate te je pravilno pravno stajalište drugostupanjskog suda da podnošenjem pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa bjanko zadužnice sa naknadno upisanim podacima o vjerovniku i iznosom tražbine dolazi do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. ZOO, jer se radi o jednoj od vjerovnikovih radnji koja je poduzeta protiv dužnika radi ostvarenja potraživanja.

Prema tome, kada je prednik tuženika 13. rujna 2004. podnio na naplatu E. & S. B. d.d. naknadno popunjenu bjanko zadužnicu, došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. ZOO. Obzirom da ovaj način ostvarenja potraživanja nije uspio zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika, to je trogodišnji rok zastare počeo ponovo teći 14. rujna 2004.

U predmetu Ovr-364/06 je 23. svibnja 2006. je ovrhovoditelj (u ovom predmetu tuženik) podnio ovršni prijedlog na temelju ovršne isprave radi namirenja iznosa od 140.820,56 kn na nekretninama ovršenika (u ovom predmetu tužitelja).

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 388. ZOO kada su utvrdili da u ovom predmetu nije nastupila zastara tuženikove novčane tražbine te da nije osnovan tužbeni zahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom, jer je zastara prekinuta jednom od vjerovnikovih radnji poduzetom protiv dužnika, a u ovom konkretnom slučaju tu radnju predstavlja podnošenje na naplatu 13. rujna 2004. E. & S. B. d.d. (pravnoj osobi koja obavlja poslove pravnog prometa) bjanko zadužnice s naknadno upisanim podacima o vjerovniku i iznosom tražbine.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena te je primjenom odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. listopada 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.