P-786/2012-1 · Općinski sud u Splitu

Pst-786/12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja M. K. pok. I. iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnica u S., protiv tuženika pod 1 A. P. Š. pok. A., pod 2 L. P. Š. pok. A., pod 3 A. M. ž. M., pod 4 I. Š. pok. A., pod 5 A. Š. pok. I., pod 6 L. Š. pok. I., pod 7 T. V. ud. V. i pod 8 M. M. rođ. Š., odsutnih i nepoznata prebivališta, koje zastupa privremeni zastupnik M. A., odvjetnik u V., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. Č., odvjetnice u S. dana 20. siječnja 2014.g., na ročištu radi objave dana 3. ožujka 2014.g.

p r e s u d i o j e

Ovlašćuje se tužitelj M. K. pok. I. na temelju ove presude, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti iste, izvršiti uknjižbu prava vlasništva, odnosno suvlasništva na svoje ime za suvlasnički dio od 77/192 dijela (1/16 + 1/16 + 1/16 + 13/192 + 1/192 + 1/192 + 13/192 +13/192) na nekretninama označenim kao čest. zem. 11816, čest. zem. 11853/8, čest. zem. 11862 i čest. zem. 11863 sve Z.U. 3809 K.O. V. na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika i to s imena:

- tuženika pod 1 A. P. Š. pok. A. za 1/16 suvlasnička dijela,

- tuženika pod 2 L. P. Š. pok. A. za 1/16 suvlasnička dijela,

- tuženika pod 3 A. M. ž. M. za 1/16 suvlasnička dijela,

- tuženika pod 4 I. Š. pok. A. za 13/192 suvlasnička dijela,

- tuženika pod 5 A. Š. pok. I. za 1/192 suvlasnička dijela,

- tuženika pod 6 L. Š. pok. I. za 1/192 suvlasnička dijela,

- tuženika pod 7 T. V. ud. V. za 13/192 suvlasnička dijela,

- tuženika pod 8 M. M. rođ. Š. za 13/192 suvlasnička dijela.

Obrazloženje

Dana 27. lipnja 2012. tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva 77/192 dijela na nekretninama oznake čest. zem. 11816, čest. zem. 11853/8, čest. zem. 11862 i čest. zem. 11863 sve Z.U. 3809 K.O. V.. U tužbi se navodi kako je tužitelj pravo vlasništva ovih nekretnina u cijelosti stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2005.g. sklopljenog s A. Š. pok. V., upisanim suvlasnikom za 115/192 dijela, a da su tuženici samo formalno upisani suvlasnici preostalih 77/192 dijela, budući su još ranije pravni prednici svih upisanih suvlasnika međusobnom diobom podijelili ove i druge nesporne nekretnine na kojima su također suvlasnici. Također se navodi kako prednike tužitelja nitko nikada nije smetao u samostalnom dugogodišnjem korištenju ovih nekretnina, niti ih na bilo kakav način svojatao.

Kako su tuženici označeni nepoznatih prebivališta, sud im je rješenjem od 2. siječnja 2013.g. postavio privremenog zastupnika M. A., odvjetnika u V., koji je u svom odgovoru od 15. siječnja 2013.g. priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom posjedovnog lista na dan 17. svibnja 2012.g., pregledom javnobilježničkog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2005.g. i njegovog aneksa od 24. studenog 2008.g., pregledom zk izvadaka od 9. studenog 2004.g. i 17. svibnja 2012.g., pregledom prijepisa posjedovnog lista od 10. ožujka 2005.g., očevidom održanim na licu mjesta 9. srpnja 2013.g. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., pregledom nalaza navedenog vještaka od 11. rujna 2013.g. s prilozima, pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-101/79 od 5. lipnja 1978.g., izvoda iz posjedovnog lista od 17. srpnja 2003.g. i uvjerenja o povijesnim promjenama na katastarskim česticama zemlje Ureda za katastar, Ispostave V. od 22. srpnja 2013.g. s prilozima te njegove dopune priložene uz podnesak od 9. prosinca 2013.g., saslušanjem svjedoka J. B. i J. V. te tužitelja kao parnične stranke.

Parnične stranke nisu popisale trošak postupka.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama tijekom ovog postupka nije bilo spornih pitanja, a sud je po službenoj dužnosti izveo dokaze u cilju utvrđenja osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva.

Pregledom zk izvatka od 17. svibnja 2012.g. razvidno je kako su ovdje sporne čest. zem. 11816, 11853/8, 11862 i 11863 Z.U. 3809 K.O. V. upisane kao suvlasništvo A. Š. pok. V. za 115/192 dijela te ovdje označenih tuženika za preostalih spornih 77/192 dijela iz čega proizlazi njihova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

Pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-101/79 od 5. lipnja 1978.g. razvidno je kako je A. Š. pok. V. naslijedio u cijelosti svog oca V. Š. pok. A. preminulog...g. Pregledom javnobilježničkog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2005.g. i njegovog aneksa od 24. studenog 2008.g. razvidno je kako je A.-A. Š. pok. V., kao primatelj uzdržavanja, prenio na tužitelja, kao davatelja uzdržavanja, vlasništvo niza nekretnina, uključujući i ovdje sporne.

Pregledom izvoda iz posjedovnog lista br. 707 od 17. srpnja 2013.g. i uvjerenja o povijesnim promjenama na katastarskoj čestici zemlje Ureda za katastar, Ispostava V. s prilozima od 22. srpnja 2013.g., odnosno dopuni tih isprava priloženih uz podnesak od 9. prosinca 2013.g., razvidno je kako su ovdje sporne nekretnine od osnutka katastra na otoku V. 1953.g. bile upisane u korist naslovnika V. Š. pok. A., a potom A. Š. pok. V..

Prilikom očevida održanog na licu mjesta 9. srpnja 2013.g. tužitelj je kao predmet spora pokazao dvije zemljišne cjeline položene u V. na predjelu „R.“, međusobno udaljene oko 100 metara.

Prva cjelina položena uz javnu asfaltnu cestu nepravilnog je oblika četverokuta te u cijelosti očišćena i obrađena, tako da njen donji dio predstavlja oranicu, a gornji dio terasaste konfiguracije posađen stablima maslina i čitavom površinom presijecan nizom starih kamenih suhozida. Ova cjelina u potpunosti je ograđena starim kamenim suhozidima, a u njenom zapadnom dijelu položene su dvije stare betonske poljske kućice s gustirnom, dok je u središnjem dijelu parcele gomila kamenja nastala krčenjem i čišćenjem zemljišta.

Druga cjelina položena je u smjeru juga i na padini brda, a dijelom je obrađena i zasađena stablima smokava, dok je južni dio zarastao u makiju. Na jednom dijelu ovog zemljišta vidi se naplavna površina zaštićena eternitnim pločama, a čitava cjelina ograđena je starim kamenim suhozidima.

Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 11. rujna 2013.g. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako se radi upravo o ovdje spornim nekretninama oznake čest. zem. 11816 (prva cjelina), 11853/8, 11862 i 11863 (druga cjelina). Na iskazano utvrđenje stranke nisu imale primjedbi, a sud ga prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno. Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje: ZV) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako tužitelj spominje diobu pravnih prednika parničnih stranaka koja očito datira unatrag 60 i više godina, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je u to vrijeme bio u primjeni.

Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ za stjecanje prava vlasništva bila je potrebna valjana pravna osnova (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama provodio se na nekretninama uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom stjecanja, a sve temeljem ovjerene isprave u propisanoj formi. Međutim, sudska praksa jedinstveno je tumačila navedena pravna pravila na način da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, nego i na temelju ugovora, uključujući i onog sklopljenog u usmenoj formi, ukoliko je isti faktički proveden pri čemu se predaja posjeda tumačila kao pravni način stjecanja (modus).

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud drži nedvojbeno utvrđenim kako je tužitelj M. K. u samostalnom, zakonitom, istinitom i barem poštenom posjedu spornih nekretnina koji, računajući i njegove pravne prednike A. Š. pok. V., odnosno V. Š. pok. A., datira unatrag 60 i više godina, a tijekom postupka priloženo je niz dokaza koji upućuju na ovaj zaključak. Naime, na licu mjesta saslušani svjedoci J. B. i J. V. iskazuju praktički istovjetno na okolnost kakvoće ovog posjeda od strane sada pokojnih V. Š. i njegovog sina A. Š. koji su na spornim zemljištima nesmetano i neosporavano obrađivali svoj vinograd, odnosno uzgajali razno povrće i brali plodove stabala koja su na njima rasla. Također im je poznato kako je tužitelj skrbio o A. Š. posljednjih godina života i kako su svoje međusobne odnose riješili ugovorom o doživotnom uzdržavanju kojim je Š. prenio svoja ovlaštenja na tužitelja u odnosu na cjelokupnu imovinu. Sud je cijenio činjenicu kako su svjedoci domaći ljudi koji su u neposrednoj blizini prijepora radili (B.), odnosno čitav svoj život živjeli (V.) te kako su u dobi od 81 i 74 godine, stoga je očekivano da su unatrag 60 i više godina imali neposredna i objektivna saznanja u pogledu nekretnina o kojima su iskazivali te osobama koje su ih koristile, radi čega se njihovi iskazi drže logičnim i uvjerljivim te im sud poklanja vjeru u cijelosti. Osim toga, valjalo je cijeniti kako njihovi iskazi imaju uporišta i u službenoj katastarskoj evidenciji koja se na otoku V. vodi od 1953.g. i u kojoj su kao isključivi naslovnici posjedovnog lista br. 707 bili upisani V. Š. pok. A., a potom pravni prednik tužitelja A. Š. pok. V.. Pored svega, trebalo je uzeti u obzir kako su sporna zemljišta u cijelosti ograđena i primjereno održavana, odnosno obrađivana, a sudski vještak za geodeziju identificirao ih je kao upravo ovdje sporne čestice.

U danim okolnostima, jasno proizlazi kako su tužitelj, a prije njega otac i sin Š., u samostalnom i neosporavanom posjedu predmetnih nekretnina barem od 1953.g., a vjerojatno i od ranije te da su se prema njima odnosili kao isključivi vlasnici. Ova činjenica upućuje na zaključak o osnovanosti navoda iz tužbe kako je još V. Š. pok. A. predmetne nekretnine stekao u cijelosti temeljem diobe koju je sklopio s ostalim suvlasnicima u cilju rješavanja njihovih cjelokupnih imovinsko-pravnih odnosa, uključujući i u odnosu na ovdje sporne nekretnine. U protivnom, životno bi i očekivano bilo da su se ovom posjedu navedene kakvoće protivili tuženici, odnosno treće osobe ili da su u cilju svojih vlasničkih prava zahtijevali promjenu službene katastarske evidencije, a o tom protivljenju bi u malom gradu poput V. saslušani svjedoci u svakom slučaju imali kakvih saznanja ili bi katastarski ured u V. imao zabilježen kakav zahtjev za promjenom upisa. Kako tijekom postupka nije priložen niti jedan dokaz koji bi na ove okolnosti osporavao iznesena utvrđenja ili ih dovodio u sumnju, očito je kako je sporazum o diobi postigao namjeravane pravne učinke jer su ga očito uvažavali njegovi sudionici, ali i sve treće osobe, tako da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke propisane prethodno citiranim pravnim pravilima iz paragrafa 380. OGZ, koja propisuju stjecanja prava vlasništva temeljem valjanog pravnog posla. Dakle, tužitelj je dokazao kako predmetna tužba ima valjano zakonsko uporište, stoga se osnovanim drži i tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje prava suvlasništva za dio na koji nije upisan njegov pravni prednik A. Š., odnosno na ovlaštenje upisa tog suvlasničkog dijela u korist tužitelja.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 3. ožujka 2014.g.

S U D A C

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.