Croatian Supreme Court dismisses appeal in property dispute where plaintiff proves ownership and defendant fails to prove 20-year possession.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment confirming the plaintiff's ownership of a 56 square meter land parcel. The plaintiff, as the registered owner, sought vindication, while the defendant claimed title through acquisitive prescription after returning from Germany. The court ruled that the defendant failed to prove the requisite 20-year period of good faith possession necessary for acquisitive prescription under the Law on Basic Property Relations. Consequently, the lower courts' decision protecting the plaintiff's ownership rights was upheld as legally sound.
Legislator headnote
AI generatedčl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima; čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima; The court held that for acquisitive prescription to establish ownership, the possessor must demonstrate continuous good faith possession for a statutory period of twenty years, which was not met in this case.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1258/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Ivice Crnića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice Č. C. iz O., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz V., protiv tužene F. A. iz O., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz V., radi priznanja prava vlasništva i predaje, rješavajući reviziju tužene F. A., izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 14. XII 1989. br. Gž 2616/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. IV 1989. br. P 491/87, u sjednici održanoj dana 17. listopada 1990.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 14. XII 1989. pod posl. br, Gž 2616/89, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda koja glasi:
"I. Tužena F. A. iz O., dužna ge priznati pravo vlasništva tužiteljici Č. C. r. M., iz O., na dijelu k. č. 2700 sa sjeverne strane u površini od 56 m[2] na zapadu omedjenu sa sjeverne strane medjašnim kamenom na istoku izmedju k. č. br. 2700 i 2702 i kolcem postavljenim od mjernika, na zapadnoj strani ove čestice omedjene pravcem C-D iz skice premjeravanja P. M. kao vještaka u ovom predmetu sa lista broj 21, te ovu površinu predati tužiteljici, kao i naknaditi joj trošak postupka u iznosu od 241.630 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
II. Odbija se tužiteljica F. A. iz O. s protutužbenim zahtjevom koji glasi:
Tužena Č. C. iz O. dužna je F. A. iz O. priznati pravo vlasništva od 90 m[2] , od k. č. 2700 sa lijeve strane k. č. 2702 koja je vlasništvo tužiteljice, jer je istu tužiteljica F. A. stekla dosjelošću, te je tužena dužna izdati tužiteljici tabularnu ispravu sposobnu za zemljišno-knjižni prijenos ovih nekretnina na ime F. A., jer će u protivnom ovu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je ovu reviziju dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.
Tužiteljica svoj odgovor na reviziju tužene nije dala a javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
U smislu odredbe iz čl. 2. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Iz naprijed citiranih zahtjeva obje stranke vidljivo je da je zahtjev tužiteljice usmjeren na traženje vlasničkopravne zaštite, dok je zahtjev tužene usmjeren na utvrdjenje da je temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva. O ovim zahtjevima, na način kako su postavljeni, odlučuje sud u redovnom postupku (čl. 1. ZPP). Stog razloga nema uporišta u tvrdnji tužene da se u konkretnom slučaju radi o "priznavanju prava vlasništva o zahtjevima koji su uredjeni u komasacionom postupku", zbog čega da za sudjenje ne bi bio nadležan redovni sud.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.
Pitanje vlasničkopravne zaštite tužitelja valjalo je raspraviti u smislu odredbe iz čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko- pravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 6/80, u daljnjem tekstu ZOVO).
Pretpostavke vlasničkopravne zaštite po odredbi iz čl. 37. ZOVO (rei vindicatio) je vlasništvo tužiteljice, posjed tužene, te identitet stvari.
Nije sporno da se površina od 56 m pobliže opisana u citiranoj izreci prvostepene presude nalazi u posjedu tužene.
Nadalje nije sporno da je tužiteljica uknjiženi vlasnik nekretnine označene kao k. č. 2700.
U valjalo provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) sud je utvrdio da cjepova sporna površina sastavni dio nekretnine označene kao k. č. 2700; da je ovu nekretninu tužiteljica odnosno prijašnji vlasnik do unazad nekoliko godina nesmetano posjedovala i faktični izvršavala svoja vlasnička prava na istoj.
Dakle, na strani tužene je da dokaže protivno. Tužena tvrdi da je sporno zemljište (nešto većoj površini) stekla temeljem dosjelosti.
U smislu odredbe iz čl. 21. ZOVO dosjelost je jedan od oblika originarnog stjecanja prava vlasništva.
Pod pretpostavkom da je tužena bila savjesni posjednik prema odredbi iz čl. 28. st. 4. ZOVO za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine bio joj je potreban savjestan posjed kroz razdoblje od 20 godina.
Medjutim sudovi utvrdjuju da je tek od unazad nekoliko godina, po svom povratku iz SR Njemačke, tužena ušla u posjed ove sporne površine.
Stoga je valjana ocjena nižestepenih sudova da nisu ostvarene pretpostavke na strani tužene za stjecanje vlasništva sporne nekretnine dosjelošću, zbog čega je njen zahtjev u tom pravcu odbijen, dok je pružena vlasničkopravna zaštita tužiteljici.
Pri ovom se napominje da sud u ovom revizijskom stadiju postupka nije ispitivao potpunost i istinitost utvrdjenog činjeničnog stanja iz razloga što se pravomoćna presuda drugostepenog suda ne može pobijati iz tih razloga (čl. 385. st. 3. ZPP).
Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 17. listopada 1990.
Predsjednik vijeća:
mr. Hrvoje Momčinović, v.r.