Rev-578/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 578/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., protiv tuženice M. D. iz Z., radi prestanka uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2001. godine, br. Gž 11112/00-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2000. godine, br. P2-860/00, u sjednici održanoj dana 30. travnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2001. godine, br. Gž 11112/00-2 i rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2000. godine, br. P2-860/00 i predmet vraća prvostupanjskom sudu da provede postupak.

Obrazloženje

Tužitelj je prvostupanjskom sudu uputio podnesak od 11. srpnja 2000. godine iz čijeg sadržaja proizlazi da se radi o tužbi protiv tuženice koja sadrži zahtjev za prestanak uzdržavanja.

Prvostupanjski sud je vratio spomenutu tužbu tužitelju iz razloga što ona ne sadrži određen zahtjev u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te ga je pozvao da u roku od 30 dana izričito navede određen zahtjev i činjenice na kojima temelji taj zahtjev, kao i dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, uz upozorenje ako tužba bude dopunjena u roku određenom za dopunu, smatrat će se da je podnesena onoga dana kad je prvi put bila podnijeta, dok će se se smatrati da je povučena ako ne bude vraćena u određenom roku, a ako bude vraćena bez dopune da će se odbaciti.

Tužitelj je nakon toga uputio sudu podneskom zaprimljenim 7. rujna 2000. godine (list 12) dopunu zahtjeva, a za koju je prvostupanjski sud ocijenio da ona zapravo to nije, to je rješenjem od 18. rujna 2000. godine (list 15) tužbu odbacio.

Takvo rješenje prvostupanjskog suda potvrdio je i drugostupanjski sud. Protiv rješenja drugostupanjskog suda tužitelj je izjavio reviziju iz čijeg sadržaja proizlazi da rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne stavljajući formalno konačni prijedlog.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je dopuštena temeljem odredbe čl. 400. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 382. st. 4. toč. 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP.

Revizija je osnovana.

Sudovi nižega stupnja su ocijenili da je prije spomenuti tužiteljev podnesak nerazumljiv, odnosno da ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, te mu je prvostupanjski sud podnesak vratio radi ispravka.

Ti sudovi su također ocijenili da je tužiteljev podnesak vraćen bez dopune, te su ga zato po odredbi čl. 109. st. 4. ZPP odbacili.

Po odredbi čl. 109. st. 1. ZPP ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka.

Prvostupanjski sud je, dakle, imao po zakonu ovlaštenje da tužitelja pouči i pomogne mu da podnesak ispravi odnosno dopuni.

Po ocjeni ovoga suda, međutim, podnesak od 11. srpnja 2000. godine je zapravo tužba, pa ga je takvim ocijenio i prvostupanjski sud, iz kojeg podneska nedvojbeno proizlazi da tužitelj traži da sud odluči o prestanku njegove obveze uzdržavanja tuženice kao rastavljenog bračnog druga, a koja obveza mu je određena ranijom pravomoćnom presudom. Kod toga se on i poziva na odredbu čl. 247. Obiteljskog zakona.

Na određenost takvog zahtjeva upućuje i pisana izjava tuženice na samom podnesku, koju je ova i potpisala, da je naime suglasna da se alimentacija ukine.

Pogotovo određeni zahtjev u tom smislu sadrži dopuna tužbe od 7. rujna 2000. godine (list 12), u kojoj tužitelj navodi da od suda traži odluku odnosno rješenje o ukidanju alimentacije iz razloga što je tuženica sklopila novi brak (čl. 225. Obiteljskog zakona).

Tužitelj je ujedno uz tužbu priložio dokaze.

Prema tome, ovaj sud smatra da tužiteljeva tužba, odnosno njezina dopuna sadrže određeni zahtjev, činjenice na kojima se taj zahtjev temelji, te dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 186. st. 1. i čl. 106. ZPP).

Stoga po mišljenju ovoga suda nije bilo mjesta odbacivanju tužiteljeve tužbe, pa su sudovi nižega stupnja bitno povrijedili odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP), jer su nepravilno primijenili odredbu čl. 109. st. 4. ZPP što je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke (čl. 394. st. 1. ZPP).

Iz tih razloga je revizija tužitelja osnovana, pa ju je trebalo prihvatiti, ukinuti odluke obaju nižestupanjskih sudova, te predmet vratiti sudu prvog stupnja da raspravi o osnovanosti tužiteljeve tužbe.

U Zagrebu, 30. travnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.