Gž-1091/2010-3 · Županijski sud u Vukovaru



Gž-1091/10.

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u ime Republike Hrvatske, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Berislava Matanovića i Irene Lenić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UZ iz [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Ostović, Rakušić & Slovaček iz Osijeka, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-932/09-16 od 09. ožujka 2010. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2013. godine,

r i j e š i o j e

Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-932/09-16 od 09. ožujka 2010. godine ukida i vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 77.379,79 kn s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini neisplaćeni iznos od dospijeća do isplate te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.070,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Protiv prvostupanjske presude je žalbu pravovremeno podnio tuženik zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Tuženik je žalbu podnio protiv presude u cijelosti iako iz stanja spisa proizlazi da je ranije djelomično priznao tužbeni zahtjev. U žalbi čini nespornim da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto vođe ophodnje, ali da je zbog potrebe službe radio na drugome radnom mjestu – radeći na poslovima detektiva za obradu kriminaliteta. Predlaže ukidanje presude prvostupanjskog suda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 77.379,79 kn koji predstavlja obračunatu razliku plaće za vrijeme od ožujka 2006. godine do ožujka 2009. godine, i to za radno mjesto na koje je tužitelj raspoređen rješenjem i plaće propisane za radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto vođe ophodnje u PP Vinkovci, a da je na temelju usmene zapovijedi obavljao poslove za obradu kriminaliteta u PP Vinkovci, budući da su to zahtijevale potrebe službe.

Na temelju navedenog utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje da policijskom službeniku pripada pravo na isplatu plaće radnog mjesta za poslove koje je stvarno obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika ako je ta plaća povoljnija u odnosu na onu koju bi primao prema rješenju o rasporedu na radno mjesto i rješenju o plaći. Takvo stajalište temelje na propisima o državnim službenicima i namještenicima te odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04. – u nastavku teksta: ZR).

Prema odredbi članka 79. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 129/00. – dalje: ZP) na položaj prava i obveze i odgovornost policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova primjenjuju se propisi o državnim službenicima, ako tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega nije drugačije određeno. Policijski službenik ima plaću radnog mjesta na koje je raspoređen (arg. iz članka 85. ZP-a).

U spornom razdoblju prava državnih službenika je uređivao Zakon o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05., 142/06., 77/07., 107/07. i 27/08. - dalje: ZDS).

Odredbom članka 63. stavak 1. ZDS-a o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama službenika kao i prestanku državne službe odlučuje rješenjem čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti, a prema odredbi stavka 3. toga članka to rješenje je upravni akt.

Državni službenik može u smislu odredbe članka 76. stavak 1. u svezi s člankom 80. stavak 1. i 2. ZDS-a po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom, i u tom slučaju ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija, ali se o njegovim pravima mora u smislu odredbe članka 63. ZDS-a odlučiti rješenjem.

S obzirom da je tužitelj obavljao posao na temelju usmenog naloga, navedena činjenica sama po sebi ne može predstavljati osnovu za stjecanje njegovog prava za isplatu plaće drugog radnog mjesta.

Međutim, s obzirom na činjenicu da je tuženik u tijeku postupka djelomično priznao tužbeni zahtjev, odluka prvostupanjskog suda je ukinuta temelje m odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13. – u nastavku teksta: ZPP) i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U nastavku postupka će prvostupanjski sud ponovno donijeti odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

Vukovar, 16. prosinca 2013.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin