Legislator Case Law & Legislation
I Kž-284/2011-4 AI generated

Criminal appeal reclassifies drug offense under newer lighter law and reduces sentence while modifying security measures.

Case Number I Kž-284/2011-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially overturned the first-instance judgment regarding the defendant's conviction and sentencing. The court found that the Criminal Law Act of 2011 was more lenient than the 1997 Act for the specific drug offense committed, necessitating a reclassification of the crime and a reduction of the prison term. Consequently, the court also modified the security measures, specifically revoking the confiscation of the mobile phone while imposing mandatory treatment and asset forfeiture.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 3. st. 2. KZ/97; Čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97; Ako se nakon počinjenja djela zakon izmijeni, primjenjuje se onaj koji je najblaži za počinitelja; Sud mora preinačiti presudu i prilagoditi kaznu i sigurnosne mjere prema novijem, blažem zakonu.

Keywords

AI generated
principle of lenity retroactive application of law drug trafficking offense security measures revocation mandatory treatment order asset forfeiture criminal appeal procedure

Cited Legislation

AI generated
čl. 3. st. 2. KZ/97
čl. 173. st. 2. KZ/97
A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt.
čl. 190. st. 2. KZ/11
A., djelom opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom opojnih droga, iz čl. 190. st. 2. KZ/11.
čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97
Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, utvrđeno je da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
čl. 54. KZ/11
KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 01.
čl. 69. KZ/11
izriče na temelju čl. 69. KZ/11, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje tri godine,
čl. 77. KZ/11
na temelju čl. 77. KZ/11.
čl. 80. KZ/97
- u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta iz čl. 80. KZ/97 (mobitela s pripadajućom VIP karticom), na način da se ta sigurnosna mjera ukida,
čl. 390. st. 1. ZKP/97
čl. 387. ZKP/97
i čl. 387. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 284/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Damira Kosa, Ranka Marijana i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. Z. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. veljače 2011. br. K-103/10, u sjednici održanoj 06. svibnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. Z. A., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. Z. A., djelom opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom opojnih droga, iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. Z. A., preinačuje se prvostupanjska presuda

- u odluci o kazni na način da se opt. Z. A., na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 01. do 29. rujna 2010.,

- u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta iz čl. 80. KZ/97 (mobitela s pripadajućom VIP karticom), na način da se ta sigurnosna mjera ukida,

- u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti na način da se ta mjera opt. Z. A. izriče na temelju čl. 69. KZ/11, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje tri godine,

- u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se imovinska korist u iznosu od 200,00 kn oduzima od opt. Z. A. na temelju čl. 77. KZ/11.

I Kž 284/11-4

III. U ostalom dijelu žalba opt. Z. A. te u cijelosti žalba državnog odvjetnika, odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. Z. A. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, nastavno: KZ/97), počinjeno na način opisan u izreci te presude i na temelju istog propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ/97, osudio Z. A. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i mjesec dana, u koju im je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 01. do 29. rujna 2010.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ/97 od I. K. oduzeta je opojna droga i to 0,18 grama heroina, koja će se uništiti po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 76. KZ/97 prema opt. Z. A. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga iz kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 80. KZ/97 od opt. Z. A. oduzet je mobitel marke „Sony Ericcson“ s pripadajućom VIP karticom.

Na temelju čl. 82. st. 1. i 2. KZ/97 u vezi čl. 466. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), od opt. Z. A. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 200,00 kn, koji postaje imovina Republike Hrvatske.

Na temelju čl. 122. st. 1., u vezi čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP/97, opt. Z. A. obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, dok je sukladno odredbi čl. 122. st. 4. ZKP/97 oslobođen obveze plaćanja ostalih troškova postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. Z. A. žali se osobno i putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. ZKP/97, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

I Kž 284/11-4

Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika, budući da nije pristupio iako je uredno izvješten o sjednici vijeća (čl. 374. st. 4. ZKP/97).

Žalba opt. Z. A. djelomično je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

Nije u pravu optuženik kad smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, jer protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama pa i one koje se odnose na prihvaćanje ocjene sudskog vještaka dr. B. U. da je optuženik smanjeno ubrojiv, te one koje se odnose na ocjenu u pogledu oblika namjere s kojom postupa optuženik, jer na strani petoj, odlomak treći i četvrti pobijane presude, sud navodi kako je optuženik prilikom počinjenja djela bio svjestan svog ponašanja i posljedica koje iz tog ponašanja proizlaze, što nedvojbeno ukazuje kako smatra da je optuženik bio svjestan svog djela i da je htio njegovo počinjenje.

Isto tako, protivno navodima žalitelja, nema proturječja u tome što je sud od optuženika oduzeo imovinsku korist u iznosu od 200,00 kn, iako ona nije naznačena u činjeničnom opisu djela, jer kada je optuženik proglašen krivim da je I. K. prodao dva paketića s ukupno 0,18 grama heroina, sud je bio ovlašten na temelju čl. 466. ZKP/97, odmjeriti visinu iznosa imovinske koristi po slobodnoj ocjeni, što je u ovom slučaju i učinio i za to dao dostatne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Iz svih navedenih razloga Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje se u žalbi poziva optuženik, niti se radi o bilo kojoj povredi postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Protivno navodima državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize provedenih dokaza, uključujući i obranu optuženika, zaključio da je optuženik prodao dva paketića heroina I. K., a da nije dokazano da je prodao jedan paketić heroina M. R. i radi daljnje prodaje posjedovao još jedan paketić s 0,12 grama heroina, te da su njemu pripadale i četiri plastične žličice i tri telefonske kartice s tragovima heroina (sve pronađeno i oduzeto od optuženika prilikom pretrage stana u ulici …, kojeg je povremeno koristio i optuženik), iz kojih je razloga taj nedokazani dio pravilno ispustio iz činjeničnog opisa djela u pobijanoj presudi.

Pravilno sud analizira i otklanja obranu optuženika i tvrdnje svjedoka I. K. u odnosu na prodaju heroina I. K., kao nelogične i neživotne te suprotne suglasnim i uvjerljivim iskazima svjedoka J. B., T. R. i B. S., da su vidjeli primopredaju novca i heroina između optuženika i I. K., na čemu sud pravilno temelji svoje zaključke za koje daje valjane razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

S druge strane, pravilno sud nalazi da nije dokazano kako bi optuženik počinio i one inkriminirane radnje koje je stoga ispustio iz činjeničnog opisa djela, jer protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, okolnost da je komparativnim vještačenjem utvrđeno kako heroin

I Kž 284/11-4

oduzet od I. K. i M. R. te onaj u paketiću koji je pronađen prilikom pretrage stana u ulici …, ima iste kemijske sastojke u jednakim omjerima, potvrđuje samo da se očito radi o heroinu iz istog izvora, ali ne i da je taj izvor bio dostupan samo optuženiku, te da je upravo optuženik prodao heroin i M. R. i još za prodaju posjedovao paketić heroina, kako to pravilno i s valjanim razlozima zaključuje i prvostupanjski sud. Takav zaključak ne dovodi u sumnju niti okolnost da je optuženik potpisao potvrde o oduzimanju predmeta pronađenih prilikom pretrage stana u ulici …, jer pravilno nalazi sud da je unatoč tome pronađena opojna droga i predmeti s tragovima heroina, mogla pripadati i drugim osobama koje su kao i optuženik narkomanski ovisnici i povremeno su boravili u tom stanu (vlasnica D. R. i izvjesni L. T.).

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio zakon kada je radnje koje je prema izreci pobijane presude počinio optuženik (prodaja opojne droge I. K.) pravno označio kao kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ/97, te istovremeno iz činjeničnog opisa djela ispustio već navedeni dio cijeneći da nije dokazan, te stoga žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nisu mogle biti prihvaćene.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, utvrđeno je da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Naime prema izričitoj odredbi čl. 3. st 2. KZ/97, koju je u čl. 3. st. 2. zadržao i Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), ako se nakon počinjenja djela zakon jedanput (jednom) ili više puta izmijeni (a prije donošenja pravomoćne presude), obvezno će se primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja.

Dana 01. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11, koji je u ovom slučaju blaži za optuženika jer za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz čl. 190. st. 2. propisuje kaznu zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, dok je za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st 2. u KZ/97, propisana kazna zatvora najmanje tri godine (što znači do petnaest godina).

Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, na način pobliže opisan pod toč. I. izreke ove presude, a uslijed takve odluke i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačena je pobijana presuda i u odluci o kazni na način pobliže označen pod toč. II. alineja prva izreke ove presude.

Naime, s obzirom da je primjenom blažeg zakona optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11, koji, kako je već istaknuto, propisuje blažu kaznu, te da je sud kod odmjeravanja kazne pravilno kao olakotno cijenio primjereno držanje optuženika tijekom postupka, njegove otežane zdravstvene i materijalne prilike, čemu treba dodati i okolnost da se radi o svega dva paketića s ukupno 0,18 grama heroina, trebalo je optuženiku, iako je već osuđivan ali ne zbog istovrsnog kaznenog djela već zbog krivotvorenja isprave, iz čl. 312. st. 2. KZ/97, odmjeriti kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kojom će se po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, s obzirom na sve istaknute okolnosti, ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. i čl. 47. KZ/11.

I Kž 284/11-4

Prema tome, iz navedenih razloga je djelomično prihvaćena žalba optuženika u odnosu na kaznu, dok je žalba državnog odvjetnika odbijena i u odnosu na tu žalbenu osnovu.

Imajući u vidu odluke pod toč. I. i II. alineja prva ove presude, valjalo je pobijanu presudu preinačiti i u odnosu na izrečene sigurnosne mjere i odluku o oduzimanju imovinske koristi, na način da je sigurnosna mjera oduzimanja premeta u odnosu na mobitel i pripadajuću VIP karticu, ukinuta jer po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda za njezinu primjenu nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 80. KZ/97, dok je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti izrečena sukladno odredbi čl. 69. KZ/11, a odluka o oduzimanju imovinske koristi sukladno odredbi čl. 77. KZ/11.

Prema svemu što je izloženo, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 06. svibnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ana Garačić, v.r.