Rev-456/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 456/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina, Marijana Ramušćaka i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Č. zvane J., zastupane po punomoćniku I. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Grada Gospića, zastupanog po V. D. i M. M., odvjetnicima iz R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-561/05 od 12. siječnja 2006. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-60/00-47 od 10. listopada 2005. godine, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijena je tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica nositelj stanarskog prava na stanu u G., ul. …, bivša ulica …, stambena zgrada sagrađena na kčbr. 3411/6 upisana u poduložak br. 769 iz z.k. ul.br. 2309 k.o. G., dvosoban stan u I (prvom) katu, koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, i balkona ukupne površine od 49,54 m², pa se slijedom toga, nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos sadašnje prometne vrijednosti stana u iznosu od 42.886,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan isplate sa kamatom koju plaća Z. b. d.d. u Z. na oročena devizna sredstva bez posebne namjene tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate.

Obvezuje se tuženik da tužiteljici naknadi trošak postupka, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu tužiteljice, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nositelj stanarskog prava na stanu u gospiću, ul. …, bivša ulica …, označenog u izreci prvostupanjske presude, a slijedom toga naloži tuženiku da tužitelju plati iznos sadašnje prometne vrijednosti stana u iznosu od 42.886,00 € s pripadajućom kamatom.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je temeljem čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću broj P-155/92-5 od 24. svibnja 1993. godine tužiteljici otkazano stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u G., …, površine 48 m²,

- da je za predmetni stan (u ulici …, na I katu, površine 49,00 m²) Grad Gospić sklopio ugovor o najmu sa N. K.,

- da je očevidom na licu mjesta 18. studenog 2003. godine utvrđeno da se radi o istom stanu koji se prije nalazio u ulici …, a sada u ulici … (na kojem je do 1993. godine stanarsko pravo imala tužiteljica, a sada se na vratima nalazi ime N. K.),

- da je tužiteljica u ovom predmetu tužbom 14. prosinca 1998. godine podnijela zahtjev za zaključenje ugovora o kupoprodaji navedenog stana, da bi podneskom 29. rujna 2000. godine postavila zahtjev na utvrđenje da je nositelj stanarskog prava (sama priznaje da nije imala stanarsko pravo na navedenom stanu u trenutku podnošenja tužbe), a time i nalog tuženiku na isplatu sadašnje prometne vrijednosti stana,

- da tužiteljica u tijeku postupka nije dostavila ugovor o korištenju stana,

- u ponovljenom postupku sudovi su utvrdili da se radi o identičnom stanu u predmetu istog suda broj P-155/92 (gdje je navedena adresa u G., …, a površina 48 m²) i tužbi (gdje je navedena adresa u G., ulica …, i površina 54 m²) te izmijenjenog tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica precizirala u podnesku od 22. rujna 2005. godine (list 82 i 83 spisa) u G., ulica …, bivša ulica …, površine 49,50 m²).

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tužiteljici prestalo stanarsko pravo pravomoćnom presudom broj P-155/92-5 od 24. svibnja 1993. godine. Nadalje, kako tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da je u smislu odredbe čl. 33. st. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 stupio na snagu 5. studenog 1996. godine) u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona uputila zahtjev vlasniku stana Gradu Gospiću na sklapanje ugovora o najmu i priložila potrebnu dokumentaciju (već 4. travnja 1996. godine tuženiku uputila nepotpun zahtjev za kupnju stana), pravilno su sudovi zaključili da je tužiteljici prestalo stanarsko pravo i po sili zakona u smislu odredbe čl. 30. st. 1. Zakona o najmu stanova.

Naime, prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o najmu stanova, danom stupanja na snagu toga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu toga Zakona.

Iz navedenog proizlazi da su neosnovane revizijske tvrdnje tužiteljice da u ponovljenom postupku sudovi nisu utvrdili identitet predmetnog stana (stana koji je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku i stana u predmetu broj P-155/92).

Pravilno je, dakle, primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužiteljice odlučeno je temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 6. lipnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.