I Kž-683/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 683/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-87/05 od 13. svibnja 2005. godine, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog M. Š. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, nakon što je pravomoćnim rješenjem optuženom M. Š. dopuštena obnova pravomoćno okončanog kaznenog postupka presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-210/01, presuđeno je da se u cijelosti ostavlja na snazi presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-210/01 od 21. travnja 2004. godine, kojom je optuženi M. Š. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te osuđen temeljem istog zakonskog propisa na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. veljače 2005. godine do 04. svibnja 2005. godine.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi M. Š. po branitelju R. T., odvjetniku iz Z., naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I Kž 683/05-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženog M. Š. nije osnovana.

Iako optuženik u svojoj žalbi naznačava da se žali zbog svih žalbenih osnova, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali samo zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbene osnove odluke o kazni.

U odnosu na tvrdnju o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, optuženik ponavlja i ističe da kod njega nije postojala namjera niti prodaje, niti preprodaje, a niti posredovanja u prodaji opojne droge, već da se njegov aktivitet naprosto iscrpljivao u postupanju koje karakterizira model ekonomske ovisničke prinude kod ovisnika, gdje je potpuno irelevantno koji je od dvojice ovisnika dijelom sa svojim novcem, a dijelom sa novcem drugog ovisnika otišao kupiti drogu, a koji je od njih ostao u automobilu.

Navodi da takvim postupanjem on nije posredovan u prodaji opojne droge, već da je drogu koja je pronađena kod njega posjedovao za vlastite potrebe, pa da je time ostvario eventualno obilježje kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona.

Kako se radi o kaznenom postupku koji je proveden nakon što je dozvoljena obnova kaznenog postupka u odnosu na ovog optuženika, prvostupanjski sud se ispravno u utvrđenju činjenica koristio utvrđenjima koja proizlaze iz pravomoćne presude istog suda broj K- 210/01, kojom presudom je utvrđeno da je optuženi M. Š. posredovao u kupovini droge između M. R. koji je kao prodavatelj proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i I. T. koji je bio kupac droge, gdje je M. Š., osim kupovine za sebe, obavio i aktivnost posredovanja u kupovini droge za optuženog Trčka, a koji je i proglašen krivim u odnosu na drogu pronađenu kod njega za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona.

Kriminalna aktivnost M. Š., kako je to utvrđena presudom broj K-210/01, sastojala se u njegovom posredovanju između okrivljenog T. kao kupca i okrivljenog R. kao prodavatelja u kupovini opojne droge heroin u vrijednosti od 50,00 kn, a koju drogu su nakon toga M. Š. u dijelu koji je sam kupio za sebe također u vrijednosti od 50,00 kuna i I. T. u dijelu gdje je optuženi Š. posredovao u kupnji droge za njega, isti imali namjeru zajedno konzumirati, kojom prilikom su i zatečeni po djelatnicima policije.

U pobijanoj presudi prvostupanjski sud detaljno analizira obranu optuženika, te ističe kako upravo iz njegove obrane, i to one iznesene na zapisnik od 20. prosinca 2000. godine koju je isti iznio u nazočnosti branitelja pred policijom, nedvojbeno proizlazi kako je njegovo postupanje kritične prilike takvo da ostvaruje sva obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ispravno zaključuje da provedeni dokazi i nova obrana optuženika ni u čemu nisu doveli u sumnju ranija utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, pa da prema tome i nije bilo razloga niti mogućnosti da bi se ranija presuda stavila izvan snage. Zbog toga je navod žalbe o tome da bi

I Kž 683/05-3

činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno rezultat subjektivne drugačije ocjene izvedenih dokaza u odnosu na ocjenu kakvu je dao sud i kao takav neprihvatljiv pa se i žalba optuženika u tome dijelu ukazuje neosnovanom.

U dijelu u kojem optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni valja istaći da u kaznenom postupku koji se vodi na temelju pravomoćnog rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka, prvostupanjski sud ovlašten je ocjenjivati jedino da li u novom postupku postoje utvrđenja koja bi bila podobna da prouzroče oslobađanje optuženika od optužbe ili osudu po blažem zakonu. U ovom postupku prvostupanjski sud uopće nije bio ovlašten mijenjati odluku o kazni, ukoliko nije našao da bi postojale osnove za osudu po blažem zakonu, a nije.

Kako se radi o postupku na temelju izvanrednog pravnog lijeka, to je kaznu kako je ona utvrđena pravomoćnom presudom moguće dovesti u pitanje, kada se već radi o istom kaznenom djelu, samo drugim izvanrednim pravnim lijekom, tj. zahtjevom za izvanredno ublažavanje kazne.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. siječnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v. r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.