P-3175/2016-10 · Općinski sud u Splitu

Poslovni broj: Ref 30 P : P-3175/2016-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja G. S., …… br.17,OIB:….. ,protiv tuženika R. V. iz S., ….. ,OIB:…. , zastupan po punomoćniku I. B. odvj u S. radi utvrđenja,te po protutužbi tužitelja R. V. iz S., ….. ,OIB:….. zastupan po punomoćniku I. B. odvjetnik u S. protiv tuženika G. S., …. br ….,OIB:….. ,radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2017.god. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika dana 26. siječnja 2017 god. na ročištu za objavu presude dana 21. ožujka 2017 god.

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.Dužan je tužitelj isplatiti tuženiku iznos od 160.097,70 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Djelomično se prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

1.Nalaže se tužitelju-protutuženiku da isplati tuženiku-protutužitelju na iznos 160.097,50 kn zatezne kamate u visini 18 % godišnje za razdoblje od 04.12.1997 godine do 30.06.2002 god., 15 % godišnje za razdoblje od 01.07.2002 god. do 31.12.2007 god. i od 01.01.2008 god. do isplate u visini i propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima dok za isplatu iznosa od 160.097,50 kn protutužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan. III Stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 09. rujna 1998 god. tužitelj navodi kako je s tuženikom dana 27. prosinca 1996 godine zaključio ugovor Klasa:372-02/95-01/21 i Aneks tom ugovoru u istoj klasi od 15. listopada 1997. godine kojim ugovorom je tužitelj prodao tuženiku poslovni prostor položen u prizemlju zgrade u S., ….. sagrađen na čest.zem.9164/1 Z.U. 5633 K.O. S. površine 49 m2. Nakon zaključenja ugovora o prodaji i provjerom spisa nacionalizacije za čest. zgr.9164/1 utvrđeno je kako tužitelj nije za cijelo vlasnik predmetnog poslovnog prostora nego samo ½ idealnog dijela, dok je druga ½ idealnog dijela poslovnog prostora nacionalizirana, te je za istu pred nadležnim državnim tijelom pokrenut postupak za vraćanje iste u skladu s odredbama Zakona o naknadi. Kako bi otklonio nastanak štete za tuženika kao i za vlasnike nacionaliziranog poslovnog prostora tužitelj se dopisom od 16. lipnja 1998 godine obratio tuženiku sa zahtjevom za zaključenje Aneksa i naprijed citiranog ugovora kojim bi se otklonila njegova ništavost, te uz uvažavanje činjeničnog i pravnog stanja ugovor o prodaji održao na snazi,a tuženik je odbio isti potpisati.Podneskom od dana 21. veljače 2002 godine tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenim navodima i predlože isti odbiti smatra da bi trebalo ispitati da li su prijašnji vlasnici uopće podnijeli zahtjev za naknadu i ako jesu da li je zahtjev osnovan. Stručne službe tužitelja prije sklapanja svakog ugovora trebale su i morale pregledati sve potrebne isprave, kako ne bi ugrozili ničija prava i nikome nanijeli štetu., a tuženik je kao savjesni kupac poduzeo čitav niz radnji smatrajući da je predmetni prostor kupljen u cijelosti.

Podneskom od dana 21. veljače 2002 god.tužitelj navodi kako je u tijeku postupak radi izmjene Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika broj:Klasa:372-02/95-01/21 od 27. prosinca 1996 g. o prodaji poslovnog prostora tuženiku položenog u prizemlju zgrade u S., ….. , sagrađenoj na čest. zem.9164/1 Z.U. 5633 K.O. S., površine 49 m2, na način da se između tužitelja i tuženika zaključi Aneks navedenog Ugovora, kojim bi prodavatelj prodao kupcu ½ idealnog dijela poslovnog prostora ukupne površine 24,50 m2. Tužbom je već navedeno da se radi o nacionaliziranom poslovnom prostoru u idealnom dijelu i to za 1/2, pa taj dio predmetnog poslovnog prostora nije mogao biti predmet raspolaganja i prodaje, jer je za isti u vrijeme prodaje bila na snazi zakonska zabrana raspolaganja, te je u tom dijelu predmetni pravni posao između tužitelja i tuženika, odnosno naprijed citirani Ugovor ništav. Također, pred nadležnim županijskim uredom pokrenut je postupak radi vraćanja u vlasništvo nacionaliziranog dijela predmetnog poslovnog prostora ranijem vlasniku Z. R. iz S., …. umješaču u ovoj parnici na strani tužitelja. Zakonom o naknadi… izričito je propisano da se poslovni prostori oduzeti prema propisima o nacionalizaciji vraćaju u vlasništvo i posjed ranijim vlasnicima.

Presudom posl. br.II P-1031/00 od dana 05. ožujka 2003 g usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tuženika Županijski sud u S. rješenjem Gž 690/04 od dana 23. veljače 2007 godine ukinuo navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovni postupak.

Presudom II P 712/07 od dana 11. prosinca 2009 godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja povodom žalbe tuženika Županijski sud u S. je presudom i rješenjem Gžp-214 /10 od dana 28. listopada 2010 g. preinačio presudu pod toč. II i III izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:“Utvrđuje se da je prodavatelj G. S. suvlasnik poslovnog prostora položenog prizemlju i podrumu zgrade u S., …. , sagrađene na čest. zem.9164/1 Z.U.5633 K.O. S. za ½ dijela. Mijenja se točka 1 Ugovora o prodaji poslovnog prostora Klasa:372- 02/95-01/21 od 27. Prosinca 1996 godine tako da sada glasi: Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje ½ idealnog dijela poslovnog prostora u S., ….. , u zgradi izgrađenoj na čest. zem.9164/1 Z.U. 5633 K.O. Split, ukupne površine 24,50 m2, od kojih je 12 m2 položenog u podrumu, a 12,50 m2 u prizemlju zgrade, sagrađene na čest. zem. 9164/1 Z.U.5633 K.O. S., dok ostali članci predmetnog Ugovora ostaju na snazi dok je rješenjem ukinuta točka IV i V izreke i predmet vraćen ovom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.Rješenjem V. suda Republike Hrvatske br. Rev- 613/11-2 od dana 14. prosinca 2011 godine odbačena je revizija tuženika kao nedopuštena.

Podneskom od 08. prosinca 2016 godine tužitelj navodi predmetni postupak vraćen je na ponovno odlučivanje i to baš u dijelu u kojem je potrebno točno utvrditi iznos ½ kupoprodajne cijene koju je tužitelj-prodavatelj dužan vratiti tuženiku-kupcu jer mu je prodao ½ dijela predmetnog poslovnog prostora koji je nacionaliziran. U točki I označene drugostupanjske presude, pravomoćno je presuđeno. Gornja činjenična utvrđenja su nesporna, no da bi odluka u ovom postupku bila valjana ovršna isprava potrebno je utvrditi o kojem iznosu se radi koji je tužitelj obvezan vratiti tuženiku na ime ½ uplaćene kupoprodajne cijene. Također, nesporna je činjenica da je uplaćena ukupna kupoprodajna cijena iz čl.2 predmetnog Ugovora iznosila 320.195,40 kn. Stoga tužitelj uređuje tužbeni zahtjev kao u izreci.

Podneskom od 10. siječnja 2017 godine tuženik smatra kako tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom, zaobilazi suštinu stvari, kako izbjegava zakonske propise koji reguliraju predmetni odnos. Dakle, nesporno je kako je tužitelj tuženiku prodao cjelinu poslovnog prostora, koji se navodi u Ugovoru i presudama i rješenju, te da je tuženik isplatio tužitelju cijeli taj poslovni prostor, tako da mu je platio iznos od 105.800,00 kn dana 20.prosinca 1996 godine i iznos od 214.395,40 kn dana 04.prosinca 1997 godine, dakle, sveukupno iznos od 320.195,40 kn, sve to iako je tužitelj bio vlasnik samo ½ dijela predmetnog poslovnog prostora.

Nakon toga, tužitelj je reagirao tužbom u kojoj tvrdi kako je on vlasnik samo ½ dijela predmetnog poslovnog prostora, što tuženik prvi put čuje,te je ugovorna odredba o tome proglašena ništavom a u dijelu izmijenjena na način da je predmet prodaje ½ dijela poslovnog prostora, dok je točka IV presude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje. Budući je u pitanju ništava odredba Ugovora za ½ dijela poslovnog prostora tužitelj je trebao postupiti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji reguliraju ta pitanja i vratiti tuženiku iznos novca plaćena temeljem te ništave (Ništetne) odredbe Ugovora.

Tužitelj to nije učinio ni do danas, a kako proizlazi iz njegova nastupa u ovom postupku, to ni ne namjerava.U predmetnom slučaju utvrđenja ništavosti odredbe Ugovora, obveza vraćanja za onoga tko je temeljem takve odredbe nešto primio, nastaje od dana primitka, jer je odredba ništava od samog početka, dakle, unazad, a ne od dana kada je ništavost utvrđena presudom, a nije sporno da je tužitelj primio naprijed navedeni iznos novca od strane tuženika.

Tuženik je do tada bio u zakupu kod tužitelja, pa mu nema što vraćati. O tome šta je tko primio nema spora niti među parničnim strankama. Tuženik ističe protutužbeni zahtjev protiv tužitelja kojim potražuje povrat plaćenog iznosa za poništeni dio ugovorne odredbe.Protutužbeni zahtjev temelji se u potpunosti na činjenicama koje su sadržane u predmetnom sudskom spisu, dakle, isplati, utvrđenoj ništetnosti i neizvršenom vraćanju nakon saznanja za ništetnost, odnosno utvrđenja ništetnosti.

Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o prodaji poslovnog prostora Klasa 372-02/95-01/21 od dana 27. prosinca 1996 godine i aneksa ugovora navedenog ugovora od dana 15. listopada 1997 godine, zk. izvatka za čest. zem.91641 Z.U.5633 K.O. Split, Aneksa i Ugovora od dana 25. rujna 1997 godine, dopisa tužitelju od dana 16. lipnja 1998 godine, te je pregledana ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Protutužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja i protutužba tuženika za povrat kupoprodajne cijene sukladno Ugovoru o prodaji poslovnog prostora Klasa 372-02/95-01/21 i aneks Ugovora od 15 .listopada 1997g kojim ugovorom je tužitelj prodao tuženiku poslovni prostor koji se nalazi u zgradi u S., … , koja je sagrađena na čest. zem. 9164/1 ZU 5633KO Split površine 49 m2 da je tužitelj vlasnik ½ idealnog dijela spomenutog poslovnog prostora u površini od 24,50 m2, od kojih 12 m2 položeno u podrumu, a 12,50 m2 u prizemlju navedene zgrade, da je ½ dijela navedenog poslovnog prostora nacionalizirana, da se je tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za sklapanje Aneksa spomenutog Ugovora o prodaji poslovnog prostora kojim bi se izmijenio predmet prodaje tako da on obuhvaća samo ½ predmetnog poslovnog prostora, Nije prijeporno kako je pravomočno presuđeno:

I Utvrđuje se da je ništava odredba Ugovora o prodaji poslovnog prostora Klasa 372- 02/95-01/21 od 27. prosinca 1996 godine u preambuli-utvrđujućeg dijela Ugovora da je poslovni prostor položen u prizemlju i podrumu zgrade u S., …. , sagrađen na čest. zem.9164/1 ZU 56333 K.O. Split površine 49 m2 vlasništvo tužitelja za cijelo.

II Utvrđuje se da je prodavatelj G. S. suvlasnik poslovnog prostora iz točke 1 za ½ idealnog djela.

III Mijenja se točka I ugovora o prodaji poslovnog prostora Klasa:372-02/95-01721 od 27. prosinca 1996 godine tako da ista sada glasi:

Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje ½ idealnog dijela poslovnog prostora u S., ….. u zgradi izgrađenoj na čest. zem.9164/1 Z.U.5633 K.O. S. ukupne površine 24.50 m2 od kojih je 12 m2 položenog u podrumu, a 12,50 m2 u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem.916471 Z.U.5633 K.O. S. dok ostali članci predmetnog Ugovora ostaju na snazi.

Među strankama nije prijeporno da je tuženik uplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu iz čl.2 predmetnog Ugovora koja je iznosila 320.195,40 te je tužitelj dužan vratiti tuženiku 1/2 uplaćene kupoprodajne cijene, a što iznosi 160.097,70 kn, a koji iznos tužitelj se obvezuje vratiti odnosno koji iznos tuženik potražuje od tužitelja protutužbenim zahtjevom s pripadajućim zateznim kamatama od dana primitka.

Člankom 1 Zakona o zabrani prijenosa raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba (NN br.53/90 dalje Zakon o zabrani) propisna je zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina koje su postale društveno vlasništvo između ostalog na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a čl.4 istog Zakona propisano je da je pravni posao sklopljen protivno odredbama tog zakona ništav, glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju R. H., ako je zaključen nakon 1. svibnja 1990 godine.

Važenje tog zakona bilo je propisano čl.6 Zakona tako da je važio do donošenja propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanju naknade za nepokretnu imovinu oduzetu na temelju navedenih propisa iz čl.1 istog zakona, a najkasnije do 31. prosinca 1991 godine. Tada je trebala prestati zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretninom u društvenom vlasništvu. Zakon je stupio na snagu 14. prosinca 1990 godine. Međutim, Zakonom o izmjeni tog Zakona objavljenim u NN br.61/91 brisane su riječi a najkasnije do 31 prosinca 1991 godine. Na taj je način Zakon o zabrani bio na snazi do donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96) dalje Zakon o naknadi) koji je stupio na pravnu snagu 01. siječnja 1997 godine.

Člankom 40 Zakona o naknadi propisano je da prijašnjem vlasniku daju se u vlasništvo poslovne zgrade i poslovni prostor oduzet na temelju propisa iz čl.2 te akata i po pravnim propisima čl.3 Zakona o naknadi nije propisano nastupanje konvalidacije za ugovore o prodaji koji su sklopljeni protivno Zakonu o zabrani pa dolazi do primjene odredbe čl.107 st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN br.53/91,73/91,3/94,7/96,112/99 dalje ZOO) prema kojoj ništav ugovor ne postaju pravovaljan kao zabrana ili kad koji drugi uzrok ništavosti naknadno nastane.

Pitanje valjanosti pravnog posla cijeni se prema propisima koji su bili na pravnoj snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a to u ovoj pravnoj stvari znači da je tužitelj kao vlasnik prodao tužitelju ½ idealnog dijela poslovnog prostora u S., …. u zgradi izgrađenoj na čest. zem.9164/1 ZU 5633 K.O. S. ukupne površine 24,50 m2 od kojih je 12 m2 položenog u podrumu, a 12,50 m2 u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem.9164 ZU 5633 KO S. i u tom dijelu ugovor o prodaji ima pravni učinak među strankama dok je u preostalom dijelu prodaja ½ idealnog dijela predmetnog poslovnog prostora koji je među strankama zaključen dana 27. prosinca 1996 godine je ništava jer je takva pravna posljedica određena čl.1 Zakona o zabrani a propisuje je čl.4 istog Zakona.

Nesporno je da je tužitelj tuženiku prodao cjelinu poslovnog prostora, koji se navodi u Ugovoru i presudama, te je tuženik isplatio tužitelju kupoprodajnu cijenu za cijeli poslovni prostor, tako da mu je platio iznos od 105.800,00 kn dana 20.prosinca 1996 god. i iznos od 214.395,40 kn dana 04 prosinca 1997 god., dakle, sveukupno iznos od 320.195,40 kn, iako je tužitelj bio vlasnik samo ½ dijela predmetnog poslovnog prostora. Budući je u pitanju ništava odredba Ugovora za ½ dijela poslovnog prostora tužitelj je trebao postupiti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji reguliraju ta pitanja i vratiti tuženiku iznos novca plaćena temeljem te ništave (ništetne) odredba Ugovora.

U predmetnom slučaju, utvrđenja ništavosti odredbe Ugovora, obveza vraćanja za onoga tko je temeljem takve odredbe nešto primio, nastaje od dana primitka, jer je odredba ništava od samog početka, dakle, unazad, a ne od dana kada je ništavost utvrđena presudom. Odredbom članka 277 stavak 1 ZOO 91 u vezi s člankom 1163 stavak1 ZOO/05 je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje,osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom. Dakle, zatezne kamate teku po samom zakonu kada dužnik o dospjelosti ne podmiri tražbinu vjerovnika, odnosno od časa kada vjerovnik može od dužnika zahtijevati podmirenje tražbine. Bitna karakteristika kamata je akcesornost, što znači, da dok glavni dug ne bude ispunjen, zatezna kamata kao sporedna tražbina nedjeljiva je od njega i čini cjelinu s glavnim dugom, odnosno dijeli sudbinu glavne tražbine. Propisi o zateznoj kamati su po stavu sudske prakse, kogentne naravi. Zato, tuženiku treba priznati zateznu kamatu na dosuđeni iznos koju potražuje protutužbenim zahtjevom, obzirom da glavna tražbina nije zastarjela, pa time nije zastarjela ni tražbina s naslova kamata. Stoga je odlučeno kao u izreci. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.2 ZPP-a.

U Splitu, 21. ožujka 2017.godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud u putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.

DNA:

-tužitelju-protuženiku,

-pun.tuženika-protužitelja,

-u spis,

Rj:

1. odluka nepravomoćna

2. pisarnica – vidi upisnik

3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana

U Splitu, 22. ožujka 2017..godine.