Psz-191/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 191/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog A.M. iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 23. lipnja 1992. godine, br. P 496/92, radi prekršaja iz članka 50. stavak 1. točka 4. Zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 16. studenog 1992. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske odbijena je žalba kažnjenog kao neosnovana i potvrdjeno rješenje suca za prekršaje Grada Zagreba od 26. III 1992. godine, poslovni broj G-13-4313/92 kojim je kažnjeni proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 50. stavak 1. točka 4. Zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama ("Narodne novine" br. 61/91) pobliže označen u izreci rješenja suca za prekršaje te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 25.000 HRD.

Protiv ovog rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu u kojem navodi da je plombiranje bio dužan organizirati i provesti općinski organ koji je znao tko je registriran za priredjivanje zabavnih igara na automatima pa odgovornost zbog neprovodjenja odredbi Zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama u odnosu na plombiranje automata pada na organ općine, a ne na osobu koja priredjuje zabavne igre i igre na sreću, da svi koji posjeduju aparate za zabavne igre i igre na sreću nisu smjeli biti izjednačeni u pogledu odgovornosti jer da je to kažnjenom jedina djelatnost kojom se bavi, od koje živi i uzdržava brojnu obitelj, za razliku od onih kojima je to sporedna djelatnost i koji nisu bili registrirani za obavljanje takve djelatnosti.

Psz 191/92

Kažnjeni je predložio da sud zahtjev razmotri i pobijano rješenje poništi.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je ovom sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka kao i navode zahtjeva za sudsku zaštitu ovaj sud je ocijenio da u ovoj pravnoj stvari ne postoje razlozi za sudsku zaštitu propisani u članku 135. Zakona o prekršajima ("Narodne novine" br. 2/73, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 41/90 i 59/90 - dalje: ZP) ni u pogledu utvrdjene prekršajne odgovornosti kažnjenog, niti u pogledu izrečene kazne.

Prema odredbi članka 26. stavak 2. Zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama automati za igre na sreću i zabavne igre ne mogu biti u eksploataciji ako im kontrolni uredjaji nisu plombirani. Plombiranje kontrolnih uredjaja vrše ovlašteni radnici ministarstva financija i općinske uprave društvenih prihoda. Iz navedene odredbe proizlazi da osoba koja priredjuje igre na sreću ili zabavne igre mora prije stavljanja automata u eksploataciju dati ovlaštenom organu plombirati automate. Dakle, obveza davanja automata (aparata) na plombiranje ovlaštenom organu je obveza osobe koja stavlja automate za igru na sreću ili zabavne igre u eksploataciju, pri čemu ovlašteni organ vrši samo tehnički pregled plombiranje kontrolnog uredjaja. Kako u ovoj pravnoj stvari u postupku pred prekršajnim organima nije bilo ni sporno da je kažnjeni priredjivao igre na sreću i zabavne igre automatima koji nisu bili plombirani, to su prekršajni organi pravilno ocijenili da je takvom radnjom kažnjeni počinio prekršaj iz primijenjenog propisa.

To iz razloga što prekršaj čini ona osoba koja igre na sreću i zabavne igre priredjuje automatima koji nisu ispravni ili nemaju karakteristike propisane zakonom ili nisu plombirani, ili ih neovlašteno daje u zakup.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona i uz uzimanje u obzir svih odlučnih okolnosti za odmjeravanje kazne pa tako i onih okolnosti koje kažnjeni navodi u zahtjevu za sudsku zaštitu. Pritom valja na navode zahtjeva za sudsku zaštitu odgovoriti da je prema članku 50. stavak 1. Zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama za prekršaj iz točke 4. navedene odredbe zaprijećena novčana kazna od 20.000 do 300.000 HRD, pa proizlazi da su prekršajni organi u ovoj pravnoj stvari za počinjeni prekršaj izrekli kažnjenom novčanu kaznu u iznosu koji neznatno premašuje propisani posebni minimum zaprijećene kazne.

Na temelju navedenog, ovaj sud je ocijenio da pobijanim rješenjem nije povrijedjen zakon na štetu kažnjenog, te je temeljem članka 136. i 137. ZP u svezi sa člankom 42.

stavak 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91 te dopune br. 9/92) kao zakona Republike Hrvatske zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 16. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v.r.

Boris Guttmann, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. A.M., Z.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom