I Kž-422/2001-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-422/01-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 21. ožujka 2001. god. br. K-14/01, u sjednici održanoj 12. studenog 2002. god., nakon saslušanja zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. M.S. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, pod toč. 1. izreke, oglašen je krivim opt. M.S. zbog učina kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ, pa mu je temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, te pod toč. 2. izreke, zbog učina kaznenog djela pokušaja silovanja iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, temeljem kojeg zakonskog propisa mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, time da je primjenom propisa o stjecaju kaznenih djela iz čl. 60. st. 2. toč. c) KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. veljače do 21. ožujka 2001. god.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP, optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to sudu troškove zastupanja branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.058,40 Kn, dok je oslobođen ostalih troškova postupka.

Protiv te presude žali se optuženik, osobno i po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, i na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

odnosno da se preinač

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske postupajući u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, nakon razgledavanja spisa dostavio je pismeno mišljenje od 27. lipnja 2001. god. br. KŽ-DO-919/01, u kojem je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Uvodno u žalbi branitelja optuženika istaknute su žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, međutim iz sadržaja podnesene žalbe kako branitelja optuženika tako i optuženika osobno, razvidno je da se radi samo o žalbenom razlogu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 369. st. 2. ZKP, pri čemu se ne obrazlaže u kojim pitanjima je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, odnosno povrijeđen zakon na štetu optuženika.

Stoga je ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi bio povrijeđen zakon na štetu optuženika.

Međutim, isto tako, nije u pravu žalitelj kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada je na temelju, u postupku utvrđenih činjenica, izveo zaključak da je optuženik počinio jedno kazneno djelo dovršenog silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ, te jedno kazneno djelo pokušaja silovanja iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ.

Prema stajalištu žalbe, u postupku je utvrđeno da se u donosu na kazneno djelo silovanja na štetu ošt. G.B. radi o pokušaju silovanja obzirom da optuženik nije ejakulirao nakon penetracije u spolni organ oštećenice, dok se u odnosu na kazneno djelo prema ošt. L.B. radi o kaznenom djelu prijetnje, jer nije ostvarena niti jedna radnja koja bi ulazila u obilježja kaznenog djela pokušaja silovanja.

Prema ocjeni ovoga suda, izloženi prigovori žalbe ne stoje.

Naime, u odnosu na kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ, počinjeno na štetu G.B., glede utvrđenja subjektivnog i objektivnog učina djela, pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu oštećenice, koja je okolnosno prepričala događaj, decidirano iskazujući upravo na okolnosti sile i prijetnje koju je optuženik primijenio prilikom učina djela, time da sam spolni odnošaj nije dvojben jer isti priznaje i optuženik u svom iskazu, a okolnost da optuženik nije ejakulirao, nije od relevantnog utjecaja na prosudbu da li se radi o spolnom odnošaju u smislu odredbe čl. 188. st. 1. KZ, jer je za dovršenje ove radnje dostatna penetracija muškog spolnog organa u ženski spolni organ.

Također u odnosu na kazneno djelo pokušaja silovanja prema ošt. L.B., nedvojbeno je utvrđen objektivni i subjektivni učin ovog kaznenog djela, jer je namjeru nasilnog spolnog odnošaja optuženik iskazao izrazitom primjenom sile prema oštećenici, popraćenom verbalnom artikulacijom svojih namjera, pa je u istom spriječen tek nakon dolaska policije koja je unatoč zahtjevima da im se otvore vrata, morala provaliti u stan optuženika i spriječiti ga u daljnjem nasrtanju na oštećenicu.

Stoga je, prema ocjeni ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza, kako ponaosob, tako i u međusobnoj svezi, izveo pravilan zaključak da je optuženik počinio terećena kaznena djela, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, te isto potpuno i valjano obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Razmatrajući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 382. ZKP, u odnosu na kaznene sankcije utvrđene za svako pojedino kazneno djelo, a zatim i izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud uz potpuno i adekvatno vrednovanje kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti koje je našao na strani optuženika i njegovih djela, optuženiku izrekao primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, koja će i prema ocjeni ovog Vrhovnog suda u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 387. ZKP, po žalbi optuženika presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. studeni 2002. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Milan Gudelj, v. r.