Revr-130/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 130/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., kojega zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv prvotuženika D. d.d. S., kojega zastupa punomoćnik B. B., dipl. pravnik i drugotuženika D. – V. d.d. u stečaju, kojega zastupa punomoćnik J. H., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-818/10 od 20. kolovoza 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-278/04 od 2. veljače 2010., u sjednici održanoj 13. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu tužitelja koji je donio stečajni upravitelj drugotuženika D. - V. d.d. u stečaju S., zatim na utvrđenje da je ugovor o radu tužitelja koji je sklopljen s poslodavcem D.

- V. d.d. S. prenesen na D. d.d. S. 1. siječnja 2000. u neizmijenjenom obliku i opsegu te da se tom tuženiku nalaže preuzeti ugovor o radu tužitelja i upisati ga i evidentirati u poslovnim knjigama i prijaviti nadležnim tijelima. Odbijen je i zahtjev da se naloži prvotuženiku D. d.d. S. da tužitelju isplati neisplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2000. nadalje, a rješenjem je odbačen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu ili istu ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP. U pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP. Revident ne navodi u čemu bi se sastojala relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 187. st. 3. i čl. 220. st. 1. ZPP te ovaj sud nije cijenio spomenute revizijske razloge.

Zbog navedenog se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revizijskim navodima koji ukazuju na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP. Zato ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

U revizijskoj fazi postupka je sporno: a) je li stečajni upravitelj mogao otkazati tužitelju ugovor o radu i b) je li prije donošenja predmetne odluke na temelju čl. 136. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) došlo do prijenosa ugovora o radu tužitelja sa drugotuženikom D. - V. d.d. na prvotuženika D. d.d. S..

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tužitelj 17. ožujka 1998. sklopio ugovor o radu sa drugotuženikom D. - V. d.d. nad kojim je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj XIV St-133/03 od 19. studenog 2003. otvoren stečajni postupak,

- da je stečajni upravitelj 11. veljače 2004. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog otvaranja stečajnog postupka,

- da prvotuženik D. d.d. S. (osnivač i vlasnik D. - V. d.d.) nije preuzeo radnike drugotuženika D. - V. d.d.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili dio tužbenog zahtjeva da se utvrdi nedopuštenim odluka o otkazu ugovora o radu koju je donio stečajni upravitelj drugotuženika D. - V. d.d. 11. veljače 2004. Iz odredbe čl. 120. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 – dalje: SZ) proizlazi da je otvaranje stečajnog postupka poseban opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a iz odredbe st. 3. iste zakonske odredbe proizlazi da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i zaposlenik mogu otkazati ugovor o radu bez obzira na trajanje ugovora ili dogovoreno isključenje prava na redoviti otkaz te bez obzira na zakonski ugovorene odredbe o zaštiti zaposlenika.

Primijenivši na konkretni slučaj spomenutu zakonsku odredbu nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili zaključivši da je sukladno odredbi čl 120. st. 2. i 3. SZ otkaz ugovora o radu tužitelju dopušten i zakonit, jer je otvaranje stečajnog postupka poseban razlog za otkaz ugovora o radu pa nije osnovan dio tužbenog zahtjeva da se radi o nedopuštenom otkazu ugovora o radu.

Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da se u ovom predmetu nisu ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 136. (ranije čl. 129.) st. 1., 3. i 6. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR). Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca bilo preneseno poduzeće ili dio poduzeća (pogon) u kojem slučaju bi bili preneseni i svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje bi bilo predmet prenošenja.

Statusne promjene su se zbile prilikom pretvorbe tijekom 1993.–1994. dakle prije nego je stupio na snagu Zakon o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 - dalje ZR) koji je odredbom čl. 129. (sada 136.) propisao pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi došlo do prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca.

Prvotuženik D. d.d. S. je 27. svibnja 1994. upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu kao pravni slijednik poslovnog sustava D. – H. S. i kao osnivač (vlasnik) drugotuženika kao i ostalih 20 poduzeća (tzv. kćeri). Tužitelju je otkazan ugovor o radu koji je sa drugotuženikom D. - V. d.d. sklopio 17. ožujka 1998., dakle, nakon spomenutih statusnih promjena pa bi upravo taj tuženik, a ne prvotuženik D. d.d. S., bio pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu.

Prema tome tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi prvotuženik D. d.d. S. prenošenjem poduzeća ili dijela poduzeća tj. drugotuženika D. - V. d.d. ili na neki drugi način zlonamjerno izbjegavao ispuniti svoje obveze prema njoj.

Zbog svega navedenog su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili i dio tužbenog zahtjeva u točki. 2. i 3. izreke kojim se nalaže prvotuženiku D. d.d. S. preuzimanje ugovora o radu tužitelja upisati i evidentirati u poslovnim knjigama i prijaviti nadležnim tijelima kao i naknaditi mu neisplaćene plaće za razdoblje od siječnja 2000. pa nadalje.

Iz iznesenog razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje revident, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP ovaj sud odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. listopada 2011.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.