Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to value threshold under 100,000 kuna.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the disputed value fell below the statutory threshold for review. The defendant challenged a portion of the second-instance judgment totaling over 100,000 kuna, but the court determined the relevant value was only 87,400 kuna after excluding interest. Consequently, the court ruled that the appeal could not be filed under the applicable procedural law.
Legislator headnote
AI generatedZakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku čl. 4. st. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 382. st. 2.; Revizija u imovinsko-pravnim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000 kuna.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1454/02-2
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz R., koga zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik iz R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala R., koga zastupaju punomoćnici B. Š., T. Z.-J. i A. J., odvjetnici iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2000. godine, br. Gž-775/00, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 07. prosinca 1999., godine br. P-4353/97, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 07. prosinca 1999. godine br. P-4353/97 naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 148.300,00 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 159.000,00 kn odbijen kao neosnovan.
Obje stranke su izjavile žalbu protiv prvostupanjske presude.
Tuženik je izjavio žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude u iznosu od 42.400,00 kn, i to za iznos od 30.000,00 kn s osnova naknade za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od 5.000,00 kn s osnova naknade za naruženje, za iznos od 5.000,00 kn s osnova naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, te za iznos od 2.400,00 kn s osnova naknade za uništenu kacigu, koja žalba je odbijena kao neosnovana i tom pobijanom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.
Tužitelj je izjavio žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude, koja žalba je djelomično prihvaćena, te je tužitelju drugostupanjskom presudom dosuđen na ime naknade štete i daljnji sveukupni iznos od 45.000,00 kn, i to s osnova pretrpljenih fizičkih bolova pored dosuđenog iznosa od 55.000,00 kn i daljnji iznos od 25.000,00 kn, s osnova pretrpljenog straha, pored dosuđenog iznosa od 9000,00 kn i daljnji iznos od 5000,00 kn, te s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti pored dosuđenog iznosa od 50.000,00 kn i daljnji iznos od 10.000,00 kn.
Protiv dijela pravomoćne drugostupanjske presude u iznosu od 100.900,00 kn, tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da revizijski sud u pobijanom dijelu drugostupanjsku presudu preinači u smislu revizijskih navoda i odbije tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva kao s neosnovanim.
Iz sadržaja revizije vidljivo je da tuženik pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju prvostupanjskom presudom dosuđen iznos naknade štete od 42.400,00 kn, koji iznos je tuženik pobijao i žalbom, zatim u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom dosuđen tužitelju i daljnji iznos naknade štete od 45.000,00 kn, te u dijelu koji nije pobijao žalbom u iznosu od 13.500,00 kn, a koji se odnosi na dio dosuđene naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 5.000,00, te za pojačanu ishranu u iznosu od 1.500,00 kn.
Odgovor na reviziju nije podnesen, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija tuženika nije dopuštena.
U ovom predmetu drugostupanjska je odluka donesena dana 20. prosinca 2000. godine. Stoga se za ocjenu dopuštenosti revizije primjenjuje odredba čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 112/99, dalje: ZIDZPP) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, i kojim je novelirana odredba čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (« Narodne novine 53/91 i dr. – dalje: ZPP), prema kojoj je odredbi mjerodavna vrijednost predmeta spora za dopuštenost revizije iznad 100.000,00 kn.
U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda donesenoj poslije stupanja na snagu tog zakona rješavat će se po odredbama tog zakona.
Prema odredbi čl. 4. st. 1. citiranog zakona, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kuna.
U ovom predmetu mjerodavna vrijednost predmeta spora za izjavljivanje revizije je 87.400,00 kn, a ne 100.900,00 kn, kako pogrešno u reviziji smatra tužitelj, dok se temeljem odredbe čl. 35. Zakona o parničnom postupka kamate ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev, pa u smislu novelirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP revizija u tom pobijanom dijelu nije dopuštena. Naime, tuženik je pobijao žalbom prvostupanjsku presudu za iznos od 42.400,00 kn, dok je za iznos od 45.000,00 kn prvostupanjska presuda izmijenjena na njegovu štetu i drugostupanjskom presudom dosuđen tužitelju i taj daljnji iznos.
Revizija je nedopuštena i u preostalom dijelu u iznosu od 13.500,00 kn, jer tuženik protiv tog dijela prvostupanjske presude nije niti izjavio žalbu, pa stoga nema niti procesne mogućnosti za izjavljivanje revizije.
Iz svih navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 389. st. 1. i čl. 392. Zakona o parničnom postupku reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 25. veljače 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.