Legislator Case Law & Legislation
I Kž-15/1995-3 AI generated

I Kž-15/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-15/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. Z. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 18. studenoga 1994. K-22/92, u sjednici održanoj 31. listopada 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-15/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. B. Z. zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, za koje je po čl. 34. st. 1. KZRH, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Ujedno mu je po čl. 60. OKZRH izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara u zdravstvenoj ustanovi.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 15/1995-3

P R E S U D A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. Z. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 18. studenoga 1994. K-22/92, u sjednici održanoj 31. listopada 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. B. Z. zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, za koje je po čl. 34. st. 1. KZRH, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Ujedno mu je po čl. 60. OKZRH izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara u zdravstvenoj ustanovi.

Protiv te presude državni odvjetnik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba kao osnovana uvaži.

Žalba nije osnovana.

Neovisno o tome što Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske ne predviđa manji ili veći stupanj krivične odgovornosti, niti blaže ili strože kažnjavanje za eventualni ili direktni umišljaj, nije u pravu žalitelj kad ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je

I Kž 15/1995-3

optuženik u konkretnom slučaju postupao s eventualnim umišljajem.

Naime, protivno stajalištu žalitelja, utemeljenom na težini i broju udaraca koje je optuženik nožem zadao oštećeniku, pobijani zaključak da je optuženik postupao s eventualnim umišljajem sud prvog stupnja izveo je ne samo iz težine, snage i broja udaraca, već je taj zaključak utemeljio i na logičkoj i psihologijskoj analizi optuženikove obrane, kao i savjesnoj ocjeni rezultata dokaznog postupka, što je u obrazloženju svoje presude valjano i obrazložio u skladu sa načelom slobodne ocjene dokaza u krivičnom postupku, pa se takvo uvjerenje suda u konkretnom slučaju uspješno i ne može pobijati.

Isto tako nije prihvatljivo rezoniranje žalitelja da i počinitelj koji postupa s eventualnim umišljajem želi da nastupi zabranjena posljedica. Upravo protivno, voljna strana kod eventualnog umišljaja obilježena je pristankom počinitelja na nastupanje zabranjene posljedice, kako to pravilno shvaća i sud prvog stupnja.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije u pravu žalitelj ni kada u žalbi ističe prigovor da je optuženiku izrečena preblaga kazna.

Naime, u ovom slučaju postoje dvije fakultativne osnove za ublažavanje kazne, budući da je djelo ostalo u pokušaju a optuženik se u vrijeme izvršenja djela nalazio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, koje okolnosti, uz raniju neosuđivanost optuženika i njegovo sudjelovanje u domovinskom ratu i po ocjeni ovog Vrhovnog suda opravdavaju odmjeravanje kazne optuženiku za počinjeno djelo tek nešto iznad donje granice kazne koja se za ovo djelo može izreći uz primjenu propisa o ublažavanju kazne.

Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu suda prvog stupnja, niti su ispitivanjem te presude po službenoj dužnosti utvrđene povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, na temelju čl. 374. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. listopada 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.