Gž-1521/2012-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 3 Gž-1521/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev, kao predsjednice vijeća te suca izvjestitelja Željka Živkovića i mr. sc. Neri Radas, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. 900. d.oo., …, Z., kojega zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženice V. V. iz Z., …, vlasnice obrta F. – proizvodnja fungalnih kultura, Z., …, koju zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3178/00-62 od 23. veljače 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2014. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3178/00-62 od 23. veljače 2011. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena V. V. iz Z., …, vlasnica F., proizvodnja fungalnih kultura Z., …, dužna je platiti tužitelju Z. 900 d.o.o. Z., …, iznos od 343.809,32 kuna s kamatama na iznos od 154.263,60 kuna od dana 14. ožujka 1997. godine do isplate te na iznos od 189.545,72 kuna s kamatama od dana 28. listopada 1998. godine do isplate sve u visini Uredbe o visini stope zatezne kamate kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 39.513,75 kuna, u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno općenitim navodima žalbe, pobijana presuda sadrži dostatne, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, i može se ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba. Time što sud nije posebno i izričito ocijenio dokaz uvidom u spis poslovni broj P-8840/95, činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno, obzirom da je tijekom postupka bilo nesporno da je pravomoćnom presudom donesenom u tom predmetu naloženo ovdje (i tamo) tuženici isplatiti ovdje (i tamo) tužitelju naknadu zakupnine i drugih troškova za korištenje poslovnog prostora, temeljem ugovora o najmu (ispravno zakupu) sklopljenog dana 30. prosinca 1994. godine, te joj je naloženo poslovni prostor predati u posjed tužitelju, sve to uz utvrđenje da je s danom 1. siječnja 1996. godine isteklo vrijeme na koje je ugovor sklopljen, i temeljem te presude je u ovršnom postupku poslovni prostor predan u posjed tužitelju u mjesecu listopadu 1998. godine (iskaz tuženice – list 162, zapisnik suda – list 153-154). Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, kako to pogrešno smatra žalba. Kako nije uočeno da bi donošenjem pobijane presude, kao i u postupku koji joj je prethodio, bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to nije ostvaren navedeni žalbeni razlog.

Predmet spora jeste zahtjev za plaćanje najamnine (ispravno: zakupnine) za poslovni prostor površine 136 m2 na adresi Z., …, za vrijeme od 1. ožujka 1996. godine do zaključno mjeseca listopada 1998. godine u ukupnom iznosu od 264.322,82 kn, za naknadu štete za otuđenu i uništenu opremu preuzetu temeljem ugovora o najmu (zakupu) od 30. prosinca 1994. godine specificiranu računima tužitelja u ukupnom iznosu od 30.217,02 kn, naknadu za korištenje uredskog namještaja trećih osoba u ukupnom iznosu od 22.428,00 kn, naknadu neplaćenih računa za utrošenu toplinsku energiju za 1996. i 1997. godinu u iznosu od 20.256,19 kn, naknadu telefonskih računa i štete zbog oduzete dvije telefonske linije u iznosu od 12.111,82 kn, za plaćanje duga po računima za komunalni doprinos od mjeseca prosinca 1995. godine do mjeseca veljače 1997. godine u iznosu od 2.203,50 kn te s osnova paušalnog duga za vodu iz 1995. i 1996. godine u iznosu od 2.000,00 kn.

Na temelju dokaza izvedenih po prijedlozima stranaka sud prvog stupnja utvrdio je činjenično stanje odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, pa stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tako je, u bitnom, utvrđeno:

- da su dana 10. siječnja 1990. godine stanari stambene zgrade u Z., tada …, putem kućnog savjeta, kao najmodavac i B. M. i M. B. Z., kao najmoprimac, zaključili "Ugovor o uređenju zajedničkih prostorija i najmu" (list 157-159), prema kojemu je predmet najma zajednički prostor stambenih zgrada na nivou partera koji povezuje pješačku platformu i obodnu ulicu – prolaz prve terase sa zapadne strane, najmodavac se obvezuje adaptirati taj prostor u kancelarijsko – skladišni ured a najmoprimac će snositi sve troškove u vezi adaptacije tog prostora po uputstvima i nalozima najmodavca, te se najmoprimac obvezuje plaćati mjesečnu najamninu u utvrđenim iznosima u korist zgrade kućni broj 153 i kućni broj 155, i to na žiro-račun tekućeg održavanja SIZ stanovanja općine N. Z.,

- da su dana 30. prosinca 1994. godine tužitelj, zastupan po direktoru M. B., kao najmodavac, i obrt F. – laboratorij za proizvodnju fungalnih kultura, kojega je vlasnica tuženica, kao najmoprimac, sklopili "Ugovor o iznajmljivanju poslovnog prostora" (list 7-8), predmet kojega je poslovni prostor veličine 136 m2 u Z., …, koji se sastoji od pet prostorija, s upotrebom kancelarijskog namještaja, mini-kuhinje s namještajem te WC-a u prizemlju i dvije prostorije u suterenu, uz mjesečnu najamninu od 7.446,00 kn, na vrijeme od 12 mjeseci a najam počinje teći od 1. siječnja 1995. godine, te je u ugovoru naveden popis stvari i predmeta koje zaprima najmoprimac, uz naznaku da su neoštećeni i u ispravnom stanju i takve ih je dužan ostaviti pri izlasku iz prostora,

- da su B. M. i M. B. Z. u poslovni prostor, nakon uređenja, po ugovoru iz 1990. godine, smjestili svoju firmu T. d.o.o., koja je kasnije promijenila naziv u Z. 900. d.o.o., te - da je tužitelj dopisom od 10. srpnja 1995. godine (list 9) tuženoj otkazao ugovor o najmu, pozivom na odredbe čl. 11. tog ugovora.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev za plaćanje zakupnine neosnovan, obzirom na utvrđenje da je ugovor o zakupu poslovnog prostora, sklopljen između tužitelja i tuženice, prestao istekom vremena na koji je sklopljen, tj. s danom 1. siječnja 1996. godine, u smislu odredbe čl. 48. u to vrijeme važećeg Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine" broj 52/71), tužitelj nije vlasnik tog poslovnog prostora niti je imao zaključen ugovor o podzakupu, sa ranijim zakupcima B. M. i M. B. Z., pa nema osnova tražiti isplatu niti po osnovu zakupnine, niti po osnovu naknade za uporabu tuđe (tužiteljeve) stvari u korist tuženice, u smislu odrede čl. 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO). Pri tome pravilno zaključuje da računi na koje se tužitelj poziva (list 172-201) tvrdeći da je ulaganjem u uređenje poslovnog prostora nastala nova stvar, nisu dokaz o stjecanju vlasništva nekretnine – poslovnog prostora po samom zakonu, u smislu odredbe čl. 21. u to vrijeme važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), kako to pogrešno i sada u žalbi smatra tužitelj. Isto tako, pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva na ime duga za korištenje uredskog namještaja (22.428,00 kn), jer računi na kojima temelji takav zahtjev (račun firme B. d.o.o. od 31.prosinac 1997. godine izdan firmi T. d.o.o. i račun tužitelja od 18. lipnja 1997. godine izdan na ime obrta tuženice (listovi 106-107) nisu dokaz osnovanosti takvog zahtjeva.

Pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva po osnovi naknade štete za otuđenu i uništenu opremu preuzetu temeljem ugovora o zakupu (30.217,02 kn), po računima samog tužitelja – broj 5/96 i broj 10/96 – oba od 16. veljače 1996. godine (list 10-11), obzirom na utvrđenje da su stvari preuzete prilikom sklapanja ugovora o zakupu vraćene prilikom predaje poslovnog prostora, niti je tužitelj dokazao da su stvari (namještaj) navedene u računu broj 10/96 uopće dane na korištenje tuženici.

Pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva s osnova neplaćene toplinske energije (20.526,19 kn) jer tužitelj nije dokazao da bi on platio račune koje prilaže (list 84-101) niti je dokazao da bi tuženica bila u obvezi upravo njemu platiti te iznose.

Pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva po osnovu naknade štete za oduzete dvije telefonske linije (12.111,82 kn), po osnovi duga za neplaćene račune komunalnih doprinosa (2.203,50 kn) te po osnovi duga paušalnih iznosa za vodu (2.000,00 kn) jer iste nije dokazao niti po osnovu niti po visini.

Stoga su neodlučna sva razmatranja žalbe o protivnom, jer predstavljaju samo drugačije, i to pogrešno, viđenje primjene materijalnog prava na utvrđeno, i odlučno, činjenično stanje.

I odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena, kako po osnovu tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), pri čemu treba navesti da tuženik ima pravo, na troškove zastupanja po odvjetniku, i na trošak PDV koji odvjetniku pripadaju sukladno odredbi Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09) kako je to, uostalom, u zahtjevu za trošak tražio i sam žalitelj.

Slijedom svega izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, radi čega je odlučeno kao u izreci po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 8. srpnja 2014. godine

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev