I Kž-275/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 275/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 5. ožujka 1999. godine, br. K 1/99, u sjednici održanoj 22. prosinca 1999. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba opt. H.V., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se optuženi za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ zbog kojeg je proglašen krivim

na kaznu zatvora u trajanju

presudom suda prvog stupnja, temeljem čl. 173. st. 1. KZ osuđuje

od 5 (pet) mjeseci, u koju kaznu se optuženom, temeljem čl. 63. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 11. studenog 1998. godine do 15. ožujka 1999. godine.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. H.V. zbog kaznenog djela zloupotrebe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, opisanog u izreci te presude, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci.

Protiv te presude žali se optuženi zbog odluke suda o kazni u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženom izreče uvjetna osuda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis, predložio je da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Optuženi je u pravu kada se žali zbog odluke suda o kazni (čl. 370. ZKP).

Sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne cijenio je optuženom kao olakotno, da do sada nije osuđivan, dok mu je kao otegotno uzeo u obzir da je posjedovao tzv. "tešku drogu", heroin koji spada u najopasnije i najpogibeljnije droge, kojima se teško ugrožava zdravlje ljudi, a količina droge koju je optuženi posjedovao očito pokazuje da se njome opskrbio za dulje vrijeme.

Optuženi u svojoj žalbi, s pravom, prije svega, ukazuje da do sada nije bio osuđivan, a ta okolnost koja se tiče njegove ličnosti ukazuje da optuženi nije prihvatio jedan način življenja koji ga dovodi u sukobe sa kaznenim zakonom. Dob optuženog, ističe se u žalbi, koji u vrijeme izvršenja imade tek 22 godine, te njegovo ponašanje nakon djela, kada priznaje djelo u cijelosti, također su okolnosti koje sud prvog stupnja nije cijenio prilikom odmjeravanja kazne. Činjenicu da je optuženik ovisnik o drogama, treba doista promatrati u svjetlu ocijene o njegovoj opasnosti, ali i u svjetlu njegove krivnje, jer se radi o optuženom koji upravo zbog toga što ovisnik, je povodljiv, sugestibilan i smanjeno kritičan prema svojim postupcima.

U pravu je osuđenik, kada u žalbi ističe, da se radi o kaznenom djelu za koje je uz kaznu zatvora do jedne godine alternativno zapriječena i novčana kazna, pa se kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci koje je izrekao sud prvog stupnja za posjedovanje droge u količini od 4 g ukazuje prestrogom. Ovaj sud drugog stupnja smatra da kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci u konkretnom slučaju je primjerena društvenoj opasnosti djela, a posebno ličnosti samog optuženog, te će ta kazna biti dovoljna da ostvari svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 39. ZKP, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.

Zbog svega naprijed navedenog, temeljem čl. 390. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. prosinca 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Neva Šibl, v.r.