Legislator Case Law & Legislation
Gž-2011/2018-3 AI generated

Gž-2011/2018-3 · Županijski sud u Rijeci

Case Number Gž-2011/2018-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-822/13-32 od 27. rujna 2018. u dijelu toč. I. izreke kojom je tužiteljici dosuđena naknada štete u iznosu od 37.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu toč. II. izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.543,07 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Legislator headnote

AI generated

Gž-2011/2018-3 · Županijski sud u Rijeci: Protiv citirane presude dopuštenu i u zakonu predviđenom roku žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-2011/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Filki Pejković u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici J. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženika HEP–O. d. s. d.o.o., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici Ž. V. –D., odvjetnici iz Z. iz Odvjetničkog društva Ž. V. –D. & P. j.t.d. radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-822/13-32 od 27. rujna 2018., 21. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-822/13-32 od 27. rujna 2018. u dijelu toč. I. izreke kojom je tužiteljici dosuđena naknada štete u iznosu od 37.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu toč. II. izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.543,07 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu toč. I. i II. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 23.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog postupku u iznosu od 3.544,43 sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 60.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2013. pa do isplate dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupku u iznosu od 9.087,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. rujna 2018. pa do isplate. U toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu kamata na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 12. veljače 2013. do 3. ožujka 2013.

Protiv citirane presude dopuštenu i u zakonu predviđenom roku žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjeno stanje a samim time da je pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je utvrdio da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, jer da iz presude suda prvog stupnja pod poslovni brojem P-11341/10 nije utvrđeno da je tuženik postupio nezakonito kada je prekinuo opskrbu električnom energijom u stanu tužiteljice, niti da je u tom postupku utvrđena uzročno posljedična veza sa povredom prava osobnosti koju tužiteljica navodi da je pretrpila samom činjenicom izostanka opskrbe električnom energijom. Navodi da je navedenom presudom tuženik obvezan da vrati brojilo o potrošnji eklektične energije za kuću u Z,., i da tužiteljici omogući korištenje električne energije po tarifnom modelu "kućanstvo plavi" na način i pod uvjetima kako je to imala do premještanja brojila tj. do 4. lipnja 2010.

Nadalje tuženik navodi da je ovlašten i dužan postupati po zahtjevima vlasnika nekretnina na kojima se obračunska mjerna mjesta nalaze te da je stoga morao postupiti po zahtjevu D. A. W. većinskog vlasnika nekretnine te izdati prethodno elektroenergetsku suglasnost za cijelu nekretninu koja podrazumijeva izmiještanje brojila sukladno zahtjevima većine suvlasnika i potrebama opskrbe cijele nekretnine električnom energijom pa da stoga u ovom postupku tuženiku nije omogućeno da raspravlja i obrazloži da ne postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje i štetnih posljedica, te da li eventualno postoji doprinos tužiteljice nastanku štete. Tvrdi da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir Opće uvjete za opskrbu električnom energijom ( "Narodne novine" broj 14/2006– dalje: Opći uvjeti) primjena kojih je dovela do uskrate usluge opskrbe električne energije u stan tužiteljice. Tvrdi da je i trošak parničnog postupka previsoko određen i da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da su neka ročišta odgođena prije početka raspravljanja i da podnesak od 18. travnja 2013. nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka.

U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika te navodi da je žalba podnesena nepravovremeno jer je tuženik podnio žalbu 15. listopada 2018. i da je posljednji dan za podnošenje pravovremene žalbe bio 12. listopada 2012. pa predlaže da se žalba tuženika odbaci kao nepravovremena.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet ovog postupka je naknada štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje koja je tužiteljici nastala zbog toga jer je tuženik dana 4. lipnja 2010. oduzeo brojilo za potrošnju električne energije, da je tužiteljica bila bez električne energije od 4. lipnja 2010. do 12. veljače 2013. zbog čega je pretrpjela duševne bolove, smanjena joj je životna aktivnost te je pretrpjela strah te traži naknadu štetu u iznosu od 60.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. veljače 2013. pa do isplate.

Zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik odgovoran za naknadu štete koju je pretrpjela tužiteljica jer je pravomoćnom presudom istog suda pod poslovnim brojem P- 11341/10 naloženo tuženiku da tužiteljici vrati električnu energiju i da joj vrati brojilo o potrošnji električne energije, te je utvrđeno da je tuženik neosnovano njezin stan isključio iz električne energije te mu je naloženo ponovno uključivanje električne energije pa da je stoga sukladno čl. 115. Općih uvjeta tuženik dužan nadoknaditi štetu koju pretrpi kupac ako je kupcu bez opravdanog razloga obustavljena opskrba električnom energijom.

Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih vještaka V. J. i M. U. koji su istakli da je zbog navedenog štetnog događaja zdravstveno stanje tužiteljice narušeno zbog stresa koji je nastao kao posljedica nasilne i protupravne uskrate električne energije i gotovo trogodišnjeg življenja bez struje da je patila od depresije blažeg intenziteta i da je bila aksiozna, da je tužiteljica psihički patila i da je patnja bila u vidu depresije i aksioznosti izražena u početku razdoblja neposredno nakon suočenja sa isključenjem struje a prolongirana je zbog stalnog odgađanja rješenja problema u okolnostima stalne nade da će problem biti riješen pa da su psihičke smetnje dovele do lakše povrede duševnog integriteta koje su dovele do 10% smanjenja životne aktivnosti. Prihvaćen je i nalaz dr. M. U. spec. fizijatra koja je navela da se tužiteljica liječila zbog bolnog vratnog sindroma i sindroma vrat-ruke, stenoze spinalnog kanala vratne kralježnice razine C4-C5 i C6-C7 bolnog sindroma slabinske kralježnice s pomakom kralješka L5 degeneregativnih promjena oba zgloba, kuka i koljena i stanja nakon operativne ugradnje endoproteze lijevog zgloba kuka te da je zbog nepovoljnih uvjeta zbog isključenja električne energije došlo do smanjena životnih aktivnosti od 5% koje se očitovalo u pojačanju bolova u vratu uz utrnulost obje ruke.

Stoga sukladno čl. 1100 st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje dosuđuje iznos od ukupno 60.000,00 kn uzimajući o obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha izazvanih trajnim narušenjem zdravlja Stoga smatra da joj za pretrpljene fizičke bolove pripada 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah. 20.000,00 kn i za smanjenje životne aktivnosti 20.000,00 kn, pri čemu je sud prvog stupnja cijenio postotak smanjenja životne aktivnosti, da je tužiteljica rođena 1961. godine te da će po prirodnom tijeku stvari ove posljedice osjećati dugi niz godina. Kamata je dosuđena od dana podnošenja tužbe od 4. ožujka 2013. dok je za preostali tijek zakonskih zateznim kamata tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen jer je tužiteljica tražila kamatu od 12. veljače 2013. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a.

Žalba tuženika je podnesena pravovremeno jer je posljednji dan za podnošenje pravovremene žalbe bio 12. listopada 2018. kada je tuženik i preporučenom pošiljkom podnio žalbu sudu prvog stupnja tako da žalba nije podnesena 15. listopada 2018. jer je tada žalba dostavljena sudu prvog stupnja ali se rok računa od dana kada je stranka preporučenom pošiljkom dostavila žalbu preko pošte (čl. 113. st. 2. ZPP-a).

Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastupila tužiteljici jer je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja, a kako to utvrđuje i sud prvog stupnja, pod poslovnim brojem P-11341/10 a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-3409/12 utvrđeno da je tužiteljica sa tuženikom imala zaključeni ugovor o opskrbi korištenja električne energije da nije bilo uvjeta za raskid tog ugovora te da je tuženik izmještanjem brojila o potrošnji električne energije onemogućio tužiteljici korištenje električne energije i da je dužan vratiti brojilo o potrošnji električne energije te omogućiti tužiteljici korištenje električne energije.

U tom postupku je također utvrđeno da je tužiteljica postupila sukladno čl. 80. st. 1. i čl. 81. st. 1. Općih uvjeta jer je tuženik bio dužan utvrditi neispravnost što je i učinio prema radnom nalogu međutim nije u najkraćem mogućem roku uspostavio napajanje električnom energijom stan tužiteljice. Utvrđeno je da je tužiteljica ispunjavala sve svoje obaveze iz zaključenog ugovora između stranka te je prijavila nestanak brojila električne energije i prekid napajanja, pa stoga tuženik nije ispunio svoje obveze jer tužiteljici nije ponovno omogućio korištenje električne energije.

Stoga proizlazi da postoji protupravno ponašanje tuženika protivno navedenim odredbama Općih uvjeta a zbog kojeg ponašanja je tužiteljici nastala šteta pa stoga postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje tuženika i štete koja je nastala tužiteljici.

Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da mu nije omogućeno raspravljanje jer sud prvog stupnja nije provodio druge dokaze smatrajući da je provođenje drugih dokaza suvišno, kada su relevantne činjenice utvrđene u postupku pod poslovnim brojem P-11341/10 u kojem postupku je utvrđeno da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 57. Općih uvjeta tj. nakon prijave korisnika u prekidu napajanja električne energije i nakon utvrđenja uzorka nije otklonio kvar i nije u najkraćem mogućem roku uspostavio napajanje električnom energijom objekt tužiteljice, a nije postupio niti u skladu odredbom čl. 80. st. 2. Općih uvjeta prema kojoj odredbi je dužan utvrditi neispravnost i otkloniti istu u najkraćem mogućem roku te da je i prema čl. 74. Zakona o tržištu električne energije vlasnik oprema dužan istu održavati i provjeravati o svom trošku da tuženik nakon što mu je prijavljen nestanak brojila nije poduzeo niti jednu radnju sukladno navedenom Zakonu i Općih uvjeta na način da bi tužiteljici i njezinom objektu omogućio korištenje električne energije. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru čl. 1045 st. 1. ZOO-a kada je obvezao tuženika za naknadu štete jer tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknadi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Iz dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije dokazao da bi šteta nastala bez njegove krivnje niti da postoji suodgovornost tužiteljice za nastalu štetu, niti to proizlazi iz stanja spisa suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-11341/10 u kojem postupku je naloženo tuženiku da tužiteljici vrati brojilo o potrošnji električne energije za kuću u Z., i da tužiteljici omogući korištenje električne energije po tarifnom modelu "kućanstvo plavi" na način i pod uvjetima kako je to imala do premještanja brojila.

Ispitujući po službenoj dužnosti na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u okviru odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a utvrđeno je da je tužiteljici dosuđena previsoka naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

Naime budući da iz nalaza dr. M. U. proizlazi da je zdravstveno stanje tužiteljice narušeno zbog štetnog događaja, da postoji smanjenje životne aktivnosti od 5%, da je tužiteljica pretrpjela slabe fizičke bolove u trajanju od 120 dana za pretrpljene fizičke bolove tužiteljici pripada iznos od 12.000,00 kn. Isto tako za pretrpljeni strah tužiteljici ne pripada iznos od 20.000,00 kn već s obzirom na nalaze sudskog vještaka dr. V. J. i M. U. proizlazi da pravična novčana naknada za pretrpljeni strah zbog nemogućnosti korištenja električne energije i pogoršanog zdravstvenog stanja iznosi 10.000,00 kn.

Isto tako za smanjenje životne aktivnosti koje prema nalazu sudskih vještaka iznosi ukupno 15% tužiteljici propada iznos od 15.000,00 kn dakle primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a ukupna naknada koja bi pripadala tužiteljici iznosi 37.000,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja takve ( čl. 1103 ZOO-a).

Uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u ovom postupku koja sada iznosi 61% tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.543,07 kn pri čemu su uzeti u obzir troškovi koje je imala tužiteljica za zastupanje njezinog punomoćnika koji troškovi su odmjereni i prema sudu prvog stupnja sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu je sud prvog stupnja cijenio da za rasprave kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari koje su odgođene prije raspravljanja pripada 25 bodova a rasprave na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i na kojima su se izvodili dokazi pripada 100 bodova te je uzet u obzir i sastav jednog podneska od 18. travnja 2013. koji je bio nužan radi vođenja ovog postupka (Tbr. 8. toč. 1. Tarife).

Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

Slijedom obrazloženog primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. 1. i 2. ove presude.

Presuda suda prvog stupnja u toč. III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 21. siječnja 2019.

Sutkinja

Filka Pejković v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Štimac