Rev-2623/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2623/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. Đ. Š. i 2. I. Š., oboje iz V., koje zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u V., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 4. ožujka 1999. godine br. Gž-140/99- 2, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. studenoga 1997. godine br. P-289/94-19, u sjednici održanoj dana 16. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika Đ. Š. i I. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je utvrđeno da su tuženici s tužiteljem 27. srpnja 1992. godine usmeno ugovorili kratkoročnu pozajmicu stare devizne štednje na rok od godinu dana, te da su mu dužni isplatiti preostali dug u iznosu od 20.238,00 DEM, a ukinuo ju je u dijelu kojim je presuđeno o obvezi isplate zakonske zatezne kamate na taj iznos i parničnog troška, te je u ukinutom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici su izjavili reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava i predložili su da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP), revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ovaj sud nije ispitivao revizijske navode ukoliko se odnose na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

Na temelju čl. 386. ZPP ovaj sud je ispitao je li u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da takva povreda postupka nije bila učinjena.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je tužitelj tuženicima dana 27. srpnja 1992. godine pozajmio svoj devizni štedni ulog u iznosu od 36.200,00 DEM, koji je bio u režimu stare devizne štednje, kako bi im ovaj iznos poslužio kao zalog za kredit u iznosu od 21.700,00 DEM kod Z. b., namijenjen kupnji stana. Pozajmica da je dana bez obveze plaćanja kamata uz rok vraćanja od godinu dana. Tuženici da su tužitelju na ime zajma još duguju 20.238,00 DEM. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su obvezali tuženike da tužitelju vrate dugovani iznos.

U reviziji su tuženici naveli da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, jer da je u vrijeme uzimanja zajma od tužitelja vrijednost stare devizne štednje bila manja od nominalnog iznosa štednog uloga, pa da bi oni bili u obvezi tužitelju vratiti iznos koji odgovara realnoj vrijednosti pozajmice u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu odnosno 21.700,00 DEM umanjen za već isplaćenih 16.000,00 DEM.

Prema odredbi čl. 557. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje ZOO), kad je riječ o zajmu koji ima za predmet novac, ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje da zajmoprimcu preda određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti poslije stanovitog vremena isti iznos novca, dakle nominalnu vrijednost pozajmljenog novca. Na temelju citirane zakonske odredbe tuženici su tužitelju bili dužni vratiti onaj iznos novca kojeg su od njega na zajam dobili, odnosno 36.200,00 DEM. Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da su tuženici samo djelomično tužitelju vratili pozajmljeni novac, pravilno su tuženike obvezali na vraćanje iznosa od 20.238,00 DEM, koliko je zatraženo tužbenim zahtjevom.

Dosljedno izloženom, stajalište je ovoga suda, da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, zbog čega je revizija tuženika odbijena kao neosnovana na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.