Gr 1-194/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 194/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari I-tužitelja T. T. i II-tužitelja I. U., odvjetnika iz Z., zastupanih po punomoćnici G. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika T. B. d.o.o., Š., radi isplate, odlučujući o skobu nadležnosti između Općinskog suda u Zaprešiću koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj Ovrv-60/2010 od 23. ožujka 2010. i Trgovačkog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj P-2716/2010 od 20. svibnja 2010., 16. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

U ovom predmetu stvarno nadležan je Općinski sud u Zaprešiću.

Obrazloženje

Općinski sud u Zaprešiću se oglasio stvarno nenadležnim pozivom na odredbe čl. 17., čl. 21. st. 1., 34b. st. 1. toč. 1. i čl. 454. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP-a) i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Trgovački sud u Zagrebu, smatrajući se nenadležnim, na temelju čl. 22. st. 1. ZPP-a dostavio je predmet ovom sudu radi donošenja odluke o sukobu nadležnosti.

Za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan je Općinski sud u Zaprešiću.

Odredbom čl. 34. b. st. 1. t. 1. ZPP-a propisano je da trgovački sudovi u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

Prema odredbi čl. 34. st. 2. ZPP-a je propisano da općinski sudovi sude u prvom stupnju, osim sporova iz čl. 34. st. 1. ZPP-a, i u svim drugim sporovima iz čl. 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

U ovom predmetu tužitelji su fizičke osobe – odvjetnici, a tuženik je trgovačko društvo.

Iz sadržaja naprijed citirane odredbe čl. 34.b. toč. 1. ZPP-a je vidljivo da je za nadležnost trgovačkih sudova pretpostavka da obje stranke u parnici budu subjekti navedeni u toj zakonskoj odredbi.

U konkretnom slučaju tuženik je kao pravna osoba nedvojbeno subjekt iz čl. 34. b. toč. 1. ZPP, ali to svojstvo nemaju i tužitelji.

Naime, tužitelji su fizičke osobe – odvjetnici koji se ne smatraju ni obrtnicima niti trgovcima pojedincima u smislu odredbe čl. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 i 146/08 – dalje: ZTD-a), a niti po odredbama Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94 i 117/08) koji uređuje ustrojstvo i djelovanje odvjetništva kao neovisne i samostalne službe.

Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZTD-a osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju se trgovcima u smislu ovoga Zakona samo ako je to u tim propisima određeno, a taj posebni propis u odnosu na odvjetnika je Zakon o odvjetništvu u kojem nije određeno da bi se odvjetnik smatrao trgovcem.

Prema tome, nisu ispunjene pretpostavke za nadležnost trgovačkog suda, pa je za predmetni spor na temelju čl. 34. st. 2. ZPP-a stvarno nadležan općinski sud – u konkretnom slučaju Općinski sud u Zaprešiću kojem je i podnesen prijedlog za ovrhu, koji se nakon prigovora tuženika sada smatra tužbom.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. srpnja 2010.

SUDAC:

Branko Medančić, v.r.