Rev-470/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 470/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz N. S., zastupane po punomoćniku G. Š., odvjetniku u R., protiv tuženika M. C. iz K., sa boravištem u N. S., radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 982/10-2 od 6. prosinca 2010. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rovinju poslovni broj P-288/03-78 od 17. studenog 2009., dana 26. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 982/10-2 od 6. prosinca 2010. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Rovinju presudom poslovni broj P-288/03-78 od 17. studenog 2009. poništio je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tužiteljice kao prodavateljice i tuženika kao kupca dana 12. listopada 2000. u K. (točka I izreke).

Presudom je naložena zemljišnoknjižnom odjelu istoga suda uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. 1961 k.o. R. označenim kao kč. br. 6885 i zgr. č. 2939 k.o. R. kako je bilo prije provedbe ugovora o prodaji iz točke I izreke presude tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena i vlasništva tuženika uz istovremeni upis tih nekretnina na ime i u vlasništvo tužiteljice.

Županijski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj Gž-982/10-2 od 6. prosinca 2010. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud dopusti izvanrednu reviziju i omogući da Vrhovni sud RH o spornom pravnom pitanju donese svoje pravno shvaćanje na odjelskoj ili općoj sjednici te da preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu prvostupanjskog suda.

Tuženik je dogovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna je odredba čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08) i odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), jer je drugostupanjska presuda donesena 6. prosinca 2010.. Slijedi da se radi o reviziji na koju se u pogledu njene dopuštenosti ne primjenjuje odredba čl. 382. st. 2. ZPP/03 o izvanrednoj reviziji po dopuštenju drugostupanjskog suda.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP (redovnu reviziju), a takav je i ovaj slučaj jer vrijednost predmeta spora iznosi 56.250,00 kuna, a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanrednu reviziju), primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. čl. 382. ZPP u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj u smislu citirane odredbe. Tužiteljica je u reviziji navela da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, a tiče se tumačenja odredbe čl. 111. i 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO). U reviziji se također ističe da revizijski sud o tumačenju navedenih odredaba još nije zauzeo pravno shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja navedenih zakonskih odredaba. Međutim, pitanje nije određeno naznačeno, već je općenito niti su navedeni razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da se radi o takvim materijalnopravnim odredbama u čijem tumačenju se mogu očekivati različita shvaćanja.

Revizija po svom sadržaju predstavlja redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji.

Zato je valjalo odbaciti reviziju po čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 26. srpnja 2012.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.