I Kž-102/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 102/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Melite Božićević- Grbić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Č. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 2. u svezi st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2008. godine, br. K-187/08, u sjednici održanoj 18. ožujka 2009. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 31. listopada 2008. godine, br. K-187/08 na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) oslobodio je od optužbe opt. E. Č., opt. M. R. i opt. R. H.-G. da bi počinili kazneno djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala, silovanje iz čl. 79. st. 2. u svezi st. 1. KZRH.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

I Kž 102/09-3

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 17. veljače 2009. godine br. KŽ-DO-252/09, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada nalazi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno.

Donoseći oslobađajuću presudu prvostupanjski sud uglavnom analizira samo iskaz oštećenice, nastojeći kroz presudu provući i upitnost njenog moralnog integriteta, što nije relevantno za zaključak o tome da li je spolni odnošaj s optuženicima bio dragovoljan, kako optuženici to tvrde ili uz upotrebu sile i prijetnje kako tvrdi oštećenica.

Prvostupanjski sud iskaz oštećenice smatra proturječnim ostalim provedenim dokazima, te nelogičnim i neživotnim, što je žalba državnog odvjetnika s uspjehom dovela u sumnju.

Prije svega, oštećenici se ne vjeruje da je kritične zgode vikala i plakala, jer da bi je netko čuo s obzirom na doba noći i ljetno doba kada se sve događalo.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio gdje se stan i soba, u kojoj se sve događalo, nalaze i da li se vikanje moglo čuti. Ljetno doba može imati i drugo značenje, da je veći dio ljudi bio na godišnjem odmoru i odsutan, a nije zanemariv strah i otuđenost ljudi koji izbjegavaju intervenirati i pružiti pomoć, pogotovo ako su znali da su u stanu samo sinovi stanara, bez roditelja, sa svojim društvom koje je i prije ovog događaja bilo bučno. Osim toga, kako iskazuje oštećenica, optuženici su joj prijetili i tukli je, siluju je trojica muškaraca naizmjence pa se opravdano postavlja pitanje kolikog intenziteta je to vikanje bilo i koliko je trajalo, jer je sigurno da su optuženici to nastojali spriječiti.

Nije u pravu sud prvog stupnja niti kada zaključuje da bi oštećenica trebala zadobiti više od pet nezavisnih ozljeda da su je optuženici tukli na način kako to opisuje.

Naime, vještak sudske medicine dr. D. S. je utvrdio da je oštećenica zadobila pet krvnih podljeva koji su nastali sa pet međusobno neovisnih udaraca tupotvrdim sredstvom, što je moglo biti i šaka i noga obuvena u cipelu.

Osim tih ozljeda, oštećenica je zadobila i brojne oguljotine kože koje su nastale povlačenjem mehaničkog sredstva po koži što mogu biti i nokti druge osobe, ali je to moglo nastati i kosim udarcem tupotvrdog sredstva, kao što je noga obuvena u cipelu. Zadobila je i podljev krvi lijeve jabučice lica, što je tipična ozljeda za udarac šakom.

Podljev krvi vanjske strane donje polovice lijeve nadlaktice mogao je nastati i udarcem i snažnim stiskom ruke druge osobe, kao i padom na tupotvrdu podlogu. Krvni podljev u području gornje lijeve strane leđa u pravilu nastaje udarcem tupotvrdim predmetom i ne viđa se kod pada, dok je podljev krvi na vanjskoj strani lijevog kuka mogao nastati i udarcem i padom, isto kao i podljev krvi na vanjskoj strani donje trećine lijeve natkoljenice.

I Kž 102/09-3

Sve opisane ozljede, pa i one koje prvostupanjski sud zanemaruje nastale su istovremeno, što potvrđuje iskaz oštećenice o brojnosti udaraca i načinu njihova zadavanja, za razliku od obrana optuženika.

Sud prvog stupnja posebno zanemaruje ozljedu u vidu ogrebotine desne prepone nastale povlačenjem bridovitog sredstva po koži što mogu biti i nokti, za koju sudsko- medicinski vještak navodi da se može vidjeti kod kaznenih djela silovanja.

Simptomatičan je i podljev vanjske strane donje polovice lijeve nadlaktice što može odgovarati stisku druge osobe, moguće i u situaciji kada se oštećenica opirala. Ostale ozljede oštećenice upućuju na višekratno djelovanje sile, na dinamiku događaja.

U pobijanoj presudi se nastoje relativizirati i ozljede koje je zadobio optuženik Č. i to iskazom svjedoka Z. N. koji je samoinicijativno iskazivao kako ga je oštećenica znala grebati tijekom spolnih odnosa, sugerirajući da je i optuženik Č. ozljede zadobio prilikom dragovoljnog odnosa, a ne pri opiranju oštećenice.

Opt. Č. je tom prilikom zadobio i ozljedu na penisu za koju oštećenica navodi da je od njezinog ugriza, a opt. Č. da je od noktiju oštećenice. Liječnički vještak je dozvolio obje mogućnosti nastanka te ozljede, međutim sud prvog stupnja propušta povezati tu ozljedu sa ostalim ozljedama opt. Č. i iskazom oštećenice o načinu silovanja, kada je u trenutku očaja jednog od optuženika ugrizla za spolovilo, kako sama navodi.

Oštećenici se ne vjeruje niti kada tvrdi da je otpuzala iz stana i to potpuno gola, sa odjećom u rukama, iako je to logičnije nego da je bježala, s obzirom da je bila prebijena i višekratno silovana, kako to opravdano ukazuje državni odvjetnik. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na iskazu svjedoka V., koji je kao brat opt. Ć. imao razloga svjedočiti njemu u korist i koji svojim iskazom nastoji oštećenicu diskreditirati kao osobu.

Uvjerljivost iskaza oštećenice se nastoji osporiti analizom dijelova iskaza o tome tko je zvao policiju, dok se s druge strane ne cijeni da oštećenica dosljedno iskazuje u bitnim detaljima i to nakon proteka dosta vremena od događaja.

Alkoholiziranost oštećenice tempore criminis, koju ona niti ne osporava, sigurno je doprinijela da se nekih nebitnih detalja ne sjeća, međutim to nije odlučno za procjenu uvjerljivosti njezina iskaza.

U pogledu pozivanja policije prvostupanjski sud se poziva na zapisnik o očevidu iz kojeg proizlazi da je policija obaviještena telefonom iz jednog stana u zgradi i po logici stvari zaključuje da je to bilo iz stana Č., samo zato što je tako iskazao brat opt. Č., svjedok V..

Nije sporno da je stan Č., kat niže od stana R. i oštećenica osporava da bi išla kat niže, već tvrdi da je tražila pomoć na istom katu, u stanu do stana opt. R. pa ako se traži logika u iskazima onda je to životnije i logičnije nego da je pomoć tražila kat niže, budući je bila s odjećom u rukama, gola, i da je baš naišla na brata opt. Č. koji tu ponekad dolazi, o kojem oštećenica uopće ne govori i koji se pojavljuje kao svjedok u ovom postupku.

I Kž 102/09-3

Moguće je da ženska osoba koja je oštećenici pružila pomoć ne želi samoinicijativno svjedočiti, ali je moguće i da je ona pozvala policiju, neovisno od oštećenice, međutim, to je sasvim irelevantno za ovaj postupak, kao i za procjenu uvjerljivosti iskaza oštećenice.

Nelogičnost u iskazu oštećenice traži se i u navodu da su je silovala dvojica muškaraca iako sva trojica optuženika priznaju dragovoljni spolni odnos.

Državni odvjetnik u žalbi ukazuje da je oštećenica bila alkoholizirana i u tom stanju višekratno silovana od više počinitelja, na način da su je tukli i izmjenjivali se na njoj, mijenjajući položaje sprijeda i straga, te da su ulazili i izlazili iz sobe, pa je pitanje da li je i mogla sa sigurnošću sve akceptirati.

Nije sporno da su spolni odnos imali sa oštećenicom sva trojica optuženika, što i priznaju ali ne i brat opt. R., koji je također bio u stanu, pa je moguće da je oštećenica pomiješala te osobe. Tvrdi da najmlađi od njih nije sudjelovao, što bi omogućavalo zaključak da je mislila na brata opt. R..

Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik je doveo u sumnju zaključke prvostupanjskog suda o prihvaćanju obrana optuženika kao uvjerljivih, za razliku od iskaza oštećenice.

Kako je već ranije rečeno sud prvog stupnja, interpretirajući iskaz oštećenice, nastoji dovesti u pitanje njen moralni integritet, navodeći da je odbila odgovoriti na pitanje zbog čega je privedena prekršajnom sucu, dok istovremeno propušta uočiti da je opt. R. u međuvremenu suđen zbog istovrsnog kaznenog djela a opt. H.-G. zbog drugih kaznenih djela. Ukoliko cijeni ponašanje oštećenice nakon događaja, tada treba imati u vidu i ponašanje optuženika nakon toga i cijeniti navedeno sa istih pozicija.

S obzirom na sve navedeno prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, savjesno i brižljivo ih analizirati i cijeniti, kao i obrane optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i obrazložiti u skladu sa zakonom.

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci, odnosno prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U Zagrebu, 18. ožujka 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.