Legislator Case Law & Legislation
Jž-404/2016-0 AI generated

Jž-404/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Case Number Jž-404/2016-0
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z. M. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okr. Z. M. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Vukovaru od 24. studenog 2015., broj: Pp J-248/15-23 u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2019.,

Legislator headnote

AI generated

Jž-404/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske: Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositeljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Jž-404/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z. M. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okr. Z. M. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Vukovaru od 24. studenog 2015., broj: Pp J-248/15-23 u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2019.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z. M. i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na podnositeljicu žalbe.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. Z. M. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Vukovaru od 24. studenog 2015., broj: Pp J-248/15-23 proglašeni su krivim okr. Z. M. i okr. D. K. da su na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od 300,00 kuna, što je protuvrijednost 82 DEM, odnosno 41 EUR, koju su dužni platiti u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te su obvezani naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka od 100,00 kuna, svaki okrivljenik.

Protiv te presude okr. Z. M. po braniteljici odvjetnici M. C. B. pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda postupka i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi od optužbe.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositeljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Žalbom se osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje S. S., na čiju istinitost je okrivljenica stavila primjedbu, a isti je dan na ročištu na koji okrivljenica nije bila u mogućnosti pristupiti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, ističe se da je svjedokinja u podređenom položaju u odnosu na okr. D. K., obzirom da povremeno odrađuje sezonske poslove za njega. Okrivljenica navodi da je ona žrtva u ovom postupku, a sud je odbio njezine dokazne prijedloge za ispitivanje ostalih svjedokinja, zaposlenica okr. D. K., smatrajući da bi njihovo opažanje bilo irelevantno.

Iz sadržaja žalbe u kojem okrivljenica navodi da je svjedokinja Stojanka Savić ispitana na ročištu na koji okrivljenica nije bila u mogućnosti pristupiti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, te da je sud odbio njezine dokazne prijedloge za ispitivanje ostalih svjedokinja, zaposlenica okr. D.K., proizlazi da ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, smatrajući da joj je u postupku povrijeđeno pravo obrane.

Prema stanju spisa predmeta, okr. Z. M. ispričala je svoj nedolazak na glavnu raspravu 4. studenog 2015. zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, pa je prvostupanjski sud, budući su bili ispunjeni uvjeti za održavanje glavne rasprave, istu održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i okrivljenice, te između ostalih dokaza na toj glavnoj raspravi ispitao i svjedokinju S. S. Iz zapisnika o glavnoj raspravi od 24. studenog 2015. vidljivo je da je okrivljenica, nakon što joj je pročitan iskaz svjedokinje S. S., prigovorila iskazu svjedokinje u cijelosti, navodeći da nije istina što je svjedočila, te da smatra da je ovakav iskaz dan na nagovor D. K., no nije predlagala da se svjedokinja ponovo pozove i ispita u njezinoj nazočnosti, niti je predlagala provođenje suočenja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvane okrivljenice i ispitao svjedokinju S.S., kao što je potpuno pravilno i na zakonu osnovano na glavnoj raspravi 24. studenog 2015. zapisnik o ispitivanju te svjedokinje pročitao u dokaznom postupku, pa pogrešno smatra okrivljenica da joj je u postupku povrijeđeno pravo obrane.

Nadalje, prema stanju spisa predmeta prvostupanjski sud nije izveo dokaz ispitivanjem svjedokinja koje su kritičnog dana bile u vozilu, ocjenjujući taj dokaz nepotrebnim i odugovlačećim, budući je svoju odluku temeljio na obrani okr. D. K. i suglasnom iskazu svjedokinje S. S.

Da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona mora se raditi o neprimjeni ili nepravilnoj primjeni odredbi zakona koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, o čemu u žalbi nisu izneseni razlozi.

Međutim, imajući u vidu da je dokazni prijedlog iznesen na način da se predlaže sudu, ukoliko smatra da je potrebno u nastavku postupka ispitati još dvije žene koje su tog jutra bile u vozilu, a da imena navedenih svjedokinja nisu poznata, ovaj drugostupanjski sud smatra da u ovom slučaju neprovođenje dokaza ispitivanjem nepoznatih svjedokinja nije utjecalo na presudu.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitne povrede prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.

Nadalje, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

Da su se u ponašanju okr. Z. M. ostvarila bitna obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog vikom prvostupanjski sud je osnovano zaključio iz obrane okr. D.K., koji je, opisujući događaj izričito priznao krivnju za prekršaj prema optuženju, te između ostalog, naveo da je "Z. izašla na ulicu, bila je blizu vozila te "iz čista mira" počela vikati, obraćajući mu se riječima ..........". Njegovu obranu u cijelosti je svojim iskazom potvrdila svjedokinja S. S., navodeći da je okrivljenica izašla iz kuće i na ulici kod vozila vičući upućivala D. svakakve pogrdne riječi. Svjedokinja je nadalje, navela, da je D. izašao iz vozila, Z. odgurnuo rukom i ona je pala na zemlju. Dakle, svjedokinja je jednako svojim iskazom teretila okr. Z. M. kao i okr. D. K., pa je bezuspješan je pokušaj okrivljenice da obezvrijedi iskaz svjedokinje činjenicom da je svjedokinja u podređenom položaju u odnosu na okr. D. K., obzirom da povremeno odrađuje sezonske poslove za njega, a što bi, po okrivljenici, predstavljalo motiv svjedokinje za lažno iskazivanje. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje S. S., koji povezan sa obranom okr. D.K. daje dovoljnu osnovu za nesporno utvrđenje krivnje okr. Z. M. za počinjenje prekršaja prema optuženju, odnosno remećenje javnog reda i mira vikom.

Prvostupanjski je sud pravilno ocjenjujući obranu okr. D. K. i suglasan iskaz svjedokinja S. S. došao do zaključka da je okr. Z. M. svojim postupanjem, remetila javni red i mir vikom,, valjano i argumentirano obrazložio zašto smatra da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, te zašto nije prihvatio istinitom obranu okrivljenice u kojoj poriče prekršaj i zašto nije cijenio vjerodostojnim iskaz svjedokinje S. P.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrstu propisane kazne. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Pravilno je prvostupanjski sud primjeno odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona i upozorio okrivljenicu da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje okrivljenice.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. veljače 2019.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.