Psz-107/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 107/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog D.D. iz D.L., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 7. travnja 1992. godine br. J- 250/92, radi prekršaja iz članka 187. stavak 2. Zakona o obrani, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 1992. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje odbijena je žalba kažnjenog D.D. kao neosnovana i potvrdjeno rješenje Gradskih sudaca za prekršaje Zagreb od 18. prosinca 1991. godine poslovni broj JS-D-369/91, kojim je kažnjeni proglašen krivim i kažnjen za prekršaj iz članka 187. stavak 2. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 49/91 - dalje ZO) pobliže označenu u izreci prvostepenog rješenja te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 14.000 dinara (HRD).

Protiv ovog rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu u kojem navodi da se odazvao pozivu za mobilizaciju, da je dobio odobrenje od zapovjednika da se ode pozdraviti s roditeljima (koji su dolazili iz Njemačke), da mu je zapovjednik rekao da drugi dan idu na front, da je nakon odlaska da se pozdravi s roditeljima otišao kući kod supruge i djece time da ga je supruga drugo jutro odvezla na zborno mjesto, no da tamo više nije bilo nikoga pa se vratio kući. Navodi nadalje kažnjeni da se javio u krizni štab u mjesnoj zajednici tražeći da ga pošalju sa slijedećom grupom, da je nakon dva i pol mjeseca priveden od vojne policije i bio u pritvoru dva dana, nakon čega je vraćen u jedinicu a potom nakon tri tjedna boravka u jedinici da je demobiliziran zbog radne obveze.

Kažnjeni tvrdi da nije htio izbjeći dužnosti jer da je to htio mogao je otići u inozemstvo kod roditelja, a ne da se dva mjeseca prije mobilizacije dobrovoljno javio u Hrvatsku vojsku.

Psz 107/92

Kažnjeni je predložio da sud zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je ovome sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka kao i navode zahtjeva za sudsku zaštitu ovaj je sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari ne postoje razlozi za sudsku zaštitu propisani odredbom članka 135. Zakona o prekršajima ("Narodne novine" br. 2/73, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89, 8/90, 30/90, 41/90 i 59/90 - dalje ZP) ni u pogledu utvrdjene prekršajne odgovornosti kažnjenog, niti u pogledu izrečene kazne.

Saslušanjem kažnjenog u prekršajnom postupku prekršajni organi su utvrdili da je kažnjeni samovoljno napustio svoju jedinicu 3. X 1991. godine. Tvrdnje kažnjenog u zahtjevu za sudsku zaštitu nemaju podlogu u provedenim dokazima, a osim toga, suprotne su iskazu kažnjenog koji je zapisnik o saslušanju potpisao bez primjedbi.

Prema članku 187. stavak 2. ZO čini prekršaj vojni obveznik, koji, pošto se odazove pozivu, samovoljno napusti vojnu službu. Dakle, pravilno su prekršajni organi primijenili materijalni zakon kada su djelo kažnjenog pravno kvalificirali kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Uvidom u spise prekršajnog postupka sud je utvrdio da u tom postupku nisu učinjene bitne povrede pravila postupka.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, uz uzimanje u obzir svih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne, pa ovaj sud nije imao osnove da izrečenu kaznu ocijeni nezakonitom. Na temelju navedenih razloga ovaj sud je ocijenio da pobijanim rješenjem nije povrijedjen zakon na štetu kažnjenog, te je temeljem članka 136. i 137. ZP u svezi s čl. 42. st .2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan. U Zagrebu, 12.listopada 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Boris Guttmann v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. D.D., D.L.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom