Revr-108/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 108/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelj Hrvatske vode, Z., …, kojeg zastupa punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri, odvjetnici u Z., protiv tuženice I. K. iz D., …., zastupane po punomoćniku V. O., odvjetniku iz N., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-928/11-4 od 25. kolovoza 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-196/08-46 od 20. prosinca 2010., u sjednici održanoj 11. prosinca 2013.,

r i j e š i o j e:

1. Odbacuje se revizija tuženice, kao nedopuštena.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-196/08-46 od 20. prosinca 2010., odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev da se tuženoj naloži platiti mu iznos od 154.267,40 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 14. prosinca 2007. do isplate.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-928/11- 4 od 25. kolovoza 2011., tužiteljeva je žalba djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena, pa je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za iznos od 74.839,08 kn zajedno sa zatraženom kamatom i preinačena u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i odluci o troškovima postupka, te je suđeno:

"Nalaže se tuženici I. K. da tužitelju Hrvatskim vodama Z. plati iznos od 79.428,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 14. prosinca 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, kao i nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.683,75 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica bez pozivanja na određeni revizijski razlog, navodeći kako smatra da se u ovom slučaju radi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju. U odgovoru na predlaže njeno odbacivanje jer ne sadrži pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Zahtjeva naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373. a. i 373. b. toga Zakona (toč. 3.).

U postupcima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema visini svote naznačene u glavnom zahtjevu (čl. 40. st. 1. ZPP).

Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, a ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je presuda donijeta temeljem čl. 373.a ili 373.b ZPP, revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija) nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji iz čl. 382. st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, da bi revizija, podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, bila dopuštena u njoj kumulativno mora biti određeno navedeno individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu te navedeni razlozi zbog kojih je ono, prema mišljenju revidenta, važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Razmatrajući podnesenu reviziju ovaj sud je ocijenio kako tuženica nije određeno naznačila materijalnopravno ili procesnopravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela niti je određeno izložila razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica predmetnu reviziju temelji na tvrdnji kako je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude i presudom kojom joj nalaže platiti tužitelju iznos od 79.428,32 kn odlučio o stvari koja je već riješena u kaznenom postupku. Ova konstatacija ne predstavlja pitanje postavljeno u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, dakle kao načelno koje bi bilo od važnosti za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana, odnosno kao pitanje koje bi bilo u suprotnosti s nekim drugim već izraženim ili očekivanim shvaćanjem, a revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravno pitanje.

Tuženičina revizija ne sadrži pitanje u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i stoga ne udovoljava pretpostavkama propisanim tom odredbom za dopuštenost izvanredne revizije.

Slijedom navedenog je valjalo tuženičinu reviziju protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

O tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova odgovora na reviziju odlučeno je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, ocijenivši kako podnošenje odgovora na reviziju nije bila potrebna radnja (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 11. prosinca 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.