Pž-4646/2007-5 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

XXVIII Pž-4646/07-5

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Vesni Buljan, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. i Š. iz Z., protiv tuženika E. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke o opozivu imenovanja člana uprave i radi utvrđenja ništavosti odluke glavne skupštine tuženika, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1132/06 od 13. lipnja 2007. godine, 14. veljače 2008. godine

r i j e š i o j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1132/06 od 13. lipnja 2007. godine bez potrebe vraćanja tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja je rješenjem označenom u izreci ovog rješenja odbacio žalbu izjavljenu dana 13. ožujka 2007. godine protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1132/06 od 3. siječnja 2007. godine kao nedopuštenu. Tako je prvostupanjski sud riješio jer je odvjetniku D. R. 22. siječnja 2007. godine otkazana (pravilno, opozvana) punomoć, a otkaz punomoći je potpisao predsjednik nadzornog odbora M. Lj.. Stoga je sud pozvao odvjetnika D. R. da dostavi sudu urednu punomoć za zastupanje tuženika ili odobrenje stranke za poduzimanje parničnih radnji, ali kako navedeni odvjetnik u sudskom roku to nije učinio, sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje.

Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tuženik pobijajući ga zbog bitnih povreda postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge, žalitelj u žalbi navodi da tužitelj u ovoj parnici pobija valjanost dijela odluke glavne skupštine tuženika koji se odnosi na izbor Z. Z. za člana nadzornog odbora tuženika, te na nevaljanost odluke nadzornog odbora tuženika o opozivu odluke o imenovanju tužitelja kao člana uprave tuženika. Tijekom parnice, a nakon objavljivanja presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev, sazvana je izvanredna glavna skupština tuženika na kojoj su za članove nadzornog odbora izabrani M.

Lj., J. Š. i A. Đ.. Nakon toga je spomenuti M. Lj. kao predsjednik nadzornog odbora tuženika dopisom od 19. siječnja 2007. godine obavijestio sud da je tuženik otkazao punomoć odvjetniku D. R.. Taj opoziv punomoći nije potpisao i predsjednik uprave tuženika, pa je opoziv nepotpun i nevaljan sukladno odredbi članka 99. Zakona o parničnom postupku. Uz to se ističe da u vrijeme davanja punomoći M. Lj. nije bio upisan u sudskom registru ni kao član ni kao predsjednik nadzornog odbora, pa stoga isti nije imao ovlaštenja poduzimati bilo kakve radnje u ime i za račun tuženika.

Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer tuženika sukladno odredbi članka 363. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima zastupa uprava i nadzorni odbor, koji su u drugom sastavu izdali punomoć imenovanom odvjetniku za zastupanje i koji je radi zaštite prava tuženika podnio žalbu protiv presude. Žalba je suprotno mišljenju prvostupanjskog suda podnesena od strane ovlaštene osobe. Žalitelj ukazuje i na to da je obavijestio prvostupanjski sud da je rješenjem od 7. veljače 2007. godine određena privremena mjera kojom je, uz ostalo, zaustavljena odluka izvanredne skupštine tuženika od 11. siječnja 2007. godine o imenovanju članova nadzornog odbora time da se primjena te odluke zaustavlja u odnosu na poduzimanje radnji i raspolaganje zahtjevima u sudskim predmetima tog suda, uz ostalo i predmeta poslovni broj P-1132/06, dakle, upravo i u odnosu na ovu parnicu.

Zato je opoziv punomoći izdane odvjetniku R. koji je uslijedio po predsjedniku nadzornog odbora M. Lj. bez važnosti za ovaj predmet jer sud prvog stupnja nije poštovao privremenu mjeru koja je još na snazi. Stoga je sud prvog stupnja svojim postupanjem pri donošenju pobijanog rješenja ostvario žalbene razloge iz članka 354. stavak 2. točka 8. i 11. Zakona o parničnom postupku, pa žalitelj predlaže da se žalba proslijedi drugostupanjskom sudu kojem se predlaže da žalbu uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi kako ima saznanja da je odvjetniku R. opozvana punomoć za zastupanje podneskom od 22. siječnja 2007. godine, pa predlaže da se njegova žalba odbaci.

Tuženikova žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u svezi s člankom 99. Zakona o parničnom postupku, a ta je povreda utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.

Naime, prema odredbi članka 99. stavak 1. Zakona o parničnom postupku stranka može opozvati punomoć u svako vrijeme, a punomoćnik je u svako vrijeme može otkazati. Stavkom 2. istog zakonskog članka određeno je da se opozivanje odnosno otkaz punomoći mora saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na zapisnik.

Međutim, da bi stranka sukladno odredbi članka 99. stavak 1. Zakona o parničnom postupku valjano opozvala punomoć za zastupanje punomoćniku, u konkretnom slučaju odvjetniku D. R. koji je u ime tuženika izjavio žalbu, ta parnična radnja (opoziv punomoći) mora biti podnesena od strane za to ovlaštene osobe stranke (tuženika). Budući da u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem tuženika (dioničko društvo) zastupa nadzorni odbor sukladno odredbi članka 268. u svezi s člankom 244. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima te članka 357. stavak 2. u svezi s člankom 363. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima, to za valjanost parnične radnje opoziva punomoći nije dovoljno da istu u ime društva poduzme predsjednik nadzornog odbora tuženika. Naime, budući da se u konkretnom postupku spor vodi radi poništenja odluke o opozivu imenovanja tužitelja kao člana uprave tuženika te je tužitelj ujedno i podnio tužbu radi utvrđenja ništavosti odluke glavne skupštine, to prema odredbama članka 268. i 357. stavak 2. odnosno članka 363. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima tuženika zastupa nadzorni odbor.

Zbog navedenog, opoziv punomoći odvjetniku R. je u ime društva mogao dati samo nadzorni odbor. Ako je nadzorni odbor želio opozvati punomoć odvjetniku R., on je u ime društva najprije sukladno odredbama tuženikova statuta odnosno odredbi članka 267. Zakona o trgovačkim društvima morao donijeti odluku o opozivu punomoći za zastupanje odvjetniku R., a zatim i odluku kojom ovlašćuje nekog člana nadzornog odbora ili treću osobu koja će u ime nadzornog odbora odvjetniku R. opozvati punomoć. Prema tome, za opoziv punomoći nije dovoljno samo da opoziv punomoći sudu priopći predsjednik nadzornog odbora, kako to smatra prvostupanjski sud, već i da je nadzorni odbor donio a) odluku o opozivu punomoći te da je b) svojom odlukom ovlastio predsjednika nadzornog odbora da u ime nadzornog odbora odnosno tuženika priopći sudu opoziv punomoći izdane odvjetniku R.. Dakle, za valjanost opoziva punomoći u ovom parničnom postupku potrebno je, osim da se isti saopći sudu, da su donesene i priložene spisu odluke nadzornog odbora o opozivu punomoći i o ovlaštenju predsjedniku nadzornog odbora da opozove izdanu punomoć odvjetniku R..

Kako u konkretnom slučaju spisu nisu priložene navedene odluke, to sud prvog stupnja nije smio uzeti u obzir opoziv punomoći kojeg je u ime tuženika odnosno njegova nadzornog odbora poduzeo M. Lj., čak neovisno o izdanoj privremenoj mjeri Trgovačkog suda u Zagrebu broj XIV-P-233/07 od 7. veljače 2007. godine (list 209.-213. spisa) kojom je zaustavljena primjena odluka o izboru tri člana nadzornog odbora uključujući i osobe koja je kao predsjednik nadzornog odbora opozvala punomoć (M. Lj.) i to u odnosu na poduzimanje radnji i raspolaganje zahtjevima u više sudskih predmeta uključujući i ovaj parnični predmet.

Podredno, ovaj sud napominje da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva budući da iz iste nije vidljivo čija je žalba odbačena kao nedopuštena. Osim toga, ovaj sud napominje da, bar prema obrazloženju prvostupanjske odluke, niti sud prvog stupnja niti predsjednik nadzornog odbora M. Lj. ne prave razliku između opoziva i otkaza punomoći. S tim u svezi ovaj sud napominje da parničnu radnju opoziva punomoći može poduzeti samo stranka (opunomoćitelj), a otkaz punomoći samo punomoćnik. Međutim, stranka ne može otkazati punomoć.

Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuti pobijanu prvostupanjsku odluku bez potrebe vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak sukladno odredbi članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku.

Ipak, neovisno od toga što je prvostupanjska odluka ukinuta bez potrebe vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, ovaj sud napominje da sud prvog stupnja u nastavku postupka sukladno odredbi članka 226. stavak 1. Sudskog poslovnika mora sastaviti novo popratno izvješće radi donošenja odluke ovog suda povodom tuženikove žalbe izjavljene protiv prvostupanjske presude broj XLVI-

P-1132/06 od 3. siječnja 2007. godine, a s obzirom na to da prilikom dostave spisa ovom sudu prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 226. stavak 3.

Sudskog poslovnika.

U Zagrebu 14. veljače 2008. godine.

SUDAC

VESNA BULJAN, v.r.