Rev-71/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 71/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice S. T. iz D., koju zastupa Z. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S. M. iz V. G., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: III Gž- 2131/02 od 26. ožujka 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-642/00 od 18. prosinca 2000. godine, u sjednici održanoj dana 15. rujna 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Odbija se tužiteljica S. T. iz D., s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 230.000,00 kn (slovima: dvijestotridesettisućakuna) sa 7% kamata počev od 05. travnja 1997. do 05. svibnja 1997. godine, te sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06. svibnja 1997. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa sve do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv navedene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da pobijane presude budu ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak, odnosno da ista bude preinačena na način da njenom tužbenom traženju bude udovoljeno uz naknadu troškova žalbe.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Na ostale bitne povrede odredaba ZPP-a ovaj sud pazi samo ukoliko na njih ukazuje revizija.

Iz sadržaja revizije se zaključuje da je po nižestupanjskim sudovima nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim iz odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a proizlazi da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13. na koju se opisno ukazuje u reviziji, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreke presuda nisu nerazumljive, ne proturječe same sebi i danim razlozima. U presudama su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a drugostupanjski sud je ocijenio i žalbene navode odlučne za donošenje odluke u ovom prijeporu. Ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prijeporno je i u ovom stadiju postupka da li postoji valjan pravni osnov po kojem bi tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici iznos od 230.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je dana 05. travnja 1997. godine između tužiteljice kao zajmodavca i Štedno- kreditne zadruge M. iz V. G., zaključen Aneks Ugovora broj …, time da je istim tužiteljica na rok od 30 dana pozajmila štedno-kreditnoj zadruzi iznos od 230.000,00 kn s mjesečnom kamatom od 7%;

- da je Aneks potpisan po tužiteljici i po zastupniku Štedno-kreditne zadruge M. iz V. G. direktoru zadruge S. M., te da je isti ovjeren pečatom zadruge;

- da su na poleđini Aneksa ugovora rukom napisane dvije izjave i to prva iz koje proizlazi da kao jamstvo direktor daje kao polog nekretnine u vlastitom posjedu koja je potpisana po S. M. – tuženiku i druga iz koje proizlazi da će dana 21. lipnja 1997. godine tužiteljica podići sredstva u kancelariji Štedno-kreditne zadruge M. u 10,00 sati, koja je ovjerena štambiljom Štedno-kreditne zadruge M. iz V. G.;

- da je dana 01. srpnja 1997. godine protestirana mjenica u poslovnom prostoru Štedno-kreditne zadruge M. te da se u odnosu na istu zadrugu provodi stečajni postupak pri Trgovačkom sudu u Zagrebu u kojem stečajnom postupku je tužiteljica prijavila svoja potraživanja, pa tako i ovo za koje se vodi ovaj prijepor.

S obzirom na iznijeta utvrđenja nižestupanjskih sudova i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši na temelju provedenih dokaza da je tužiteljica kao zajmodavac zaključila Aneks Ugovora od 05. travnja 1997. godine sa Štedno-kreditnom zadrugom M. iz V. G. kao zajmoprimcem, koju je prilikom zaključenja ugovora zastupao njezin zakonski zastupnik direktor zadruge S. M., te da isti nije zaključen sa S. M. kao fizičkom osobom, stoga da je štedno-kreditna zadruga kao pravna osoba u obvezi vratiti tužiteljici pozajmljeni iznos, a ne tuženik osobno kao fizička osoba. Naime, pravilno su zaključili da tuženik nije u obvezi tužiteljici vratiti utuženi iznos, jer on nije pasivno legitimiran u ovom prijeporu.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.