Rev-1698/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1698/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz V., koga zastupa B. B., odvjetnik u V., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. V., koga zastupa S. Č., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 2. svibnja 1996. godine br. Gž-554/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. prosinca 1995. godine br. P-1192/95-16, u sjednici održanoj dana 31. svibnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se djelomično prihvaća te se preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Osijeku od 2. svibnja 1996. godine br. Gž-554/96-2 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. prosinca 1995. godine br. P-1192/95-16 u pobijanom odbijajućem dijelu tako da je tuženik dužan isplatiti tužitelju osim pravomoćno dosuđenog i daljnji iznos pravične novčane naknade od 37.720,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 1995. godine do isplate i naknaditi mu troškove cijelog postupka u iznosu od 13.531,00 kn sve u roku 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja tako da galsi:

Tužena C. osiguranje d.d., Filijala V., dužna je platiti tužitelju J.S. iz V., S. …, na ime nematerijalne štete iznos od 97.200,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. prosinca 1995. pa do isplate, kao i naknditi mu parnični trošak u iznosu od 11.354,25 kn,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim tužitelj se odbija."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana drugostupanjska presuda bude preinačena i tužbeni zahtjev prihvaćen i za odbijeni dio tužbenog zahtjeva od 46.800,00 kn uz naknadu troškova žalbenog i revizijskog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Repulike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je djelomično ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Postojanje tog revizijskog razloga revident nalazi kako u odnosu na pitanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (odgovornosti za štetu), tako i u odnosu na pitanje utvrđene visine nematerijalne štete.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi kada je na njega, dok je stajao pored zaustavljenog bicikla, naletilo osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, sudovi su zaključili da postoji podijeljena odgovornost sa doprinosom tužitelja nastanku štete u dijelu od 10%.

Takvo zaključivanje sudova temelji se na činjeničnim utvrđenjima da se nezgoda dogodila danju, po sunčanom vremenu, da je tužitelj stajao na kolniku naslonjen na sjedalo svog bicikla, uz sam desni rub kolnika, gledano u smjeru kretanja osobnog vozila koje je na njega naletjelo, te da vozač osobnog vozila nije pravovremeno uočio tužitelja jer je bio zaslijepljen suncem pa je spuštao sjenilo za sunce na prednjem vjetrobranskom staklu a da pri tomu nije gledao na kolnik niti je usporavao vožnju.

Postojanje tužiteljevog doprinosa nastanku štete sudovi obrazlažu navodima da tužitelj "nije smio biti na cesti već se je trebao skloniti sa ceste" i da je stoga "stojeći na kolniku s biciklom tužitelj u znatnoj mjeri doprinio nastanku štetnog događaja".

Potpuno je nejasno zbog čega se vozač bicikla ne bi mogao zaustaviti na kolniku i stajati pored bicikla uz sam rub kolnika na cesti kojom je dozvoljena vožnja biciklom, jer ne postoji zakonska odredba koja bi takovo ponašanje zabranjivala.

Međutim, kada bi i postojala protupravnost u navedenom postupanju tužitelja, iz rečenih okolnosti prometne nezgode nedvojbeno proizlazi da je nastanak štetnog događaja isključivo posljedica nepažnje osiguranika tuženika, a što isključuje svaki doprinos tužitelja nastanku štete.

Prema tome, sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su na temelju odredaba iz čl. 377. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) utvrdili postojanje tužiteljevog doprinosa nastanku štete, te ocijenili taj doprinos u dijelu od 10%.

Odlučujući o visini nematerijalne štete sudovi su visinu iste štete utvrdili u iznosu od 16.000,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 80.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i iznosu od 18.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti.

Odluka sudova o visini navedenih oblika nematerijalne štete temelji se na činjeničnim utvrđenjima da je tužitelj zadobio prijelom sljopoočne tjemene kosti s više ulomaka s desne strane, nagnječno razdernu ranu u čeonom predjelu glave desno, krvarenje ispod tvrde moždane opne sa razderotinom kore tjemenog režnja mozga, krvarenje ispod moždane opne i točkasto krvarenje u mozgovini, a koje ozljede su teške i po život opasne, da je zbog tih ozljeda tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednje jake bolove oko tjedan dana i bolove lakog intenziteta do 3 tjedna, te nakon toga u fazi rehabilitacije povremene bolove lakog intenziteta oko 2 mjeseca, da su ozljede ostavile trajne posljedice zbog kojih su smanjene životne aktivnosti tužitelja za 65%, a te posljedice se očituju u otežanom govoru, ograničenosti kretnji lijeve ruke i noge, nesigurnom hodu te pojavi epilepsije, a osim toga zaostao je veliki ožiljak kao i defekt kostiju na glavi, obzirom da je faktično desna strana tjemena potpuno udubljena jer nema kostiju

Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a posebno narav ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova, te stupanj naruženosti i životnu dob tužitelja (65 godina) i po ocjeni ovoga suda iznosi naknade koju su utvrdili sudovi za fizičke bolove i duševne bolove zbog naruženosti predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. ZOO, pa stoga odlučujući o visini tih oblika nematerijalne štete materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Međutim, pogrešna primjena materijalnog prava postoji u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je utvrđena visina štete s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja.

Imajući u vidu visoki stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja i pojavne oblike kroz koje će se smanjenje životne aktivnosti očitovati, te životnu dob tužitelja, po ocjeni ovoga suda primjereni iznos pravične novčane naknade za taj oblik nematerijalne štete predstavlja utuženi iznos od 108.000,00 kn. Slijedom izloženog proizlazi da obzirom na cjelovitu odgovornost tuženika za štetu i visinu naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koju je utvrdio ovaj sud tužitelju pripada pravo na naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 134.920,00 kn, pa kako je naknada dosuđena u iznosu od 97.200,00 kn proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovano odbijen za iznos od 37.720,00 kn. Radi toga je na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP uz djelomično prihvaćanje revizije nižestupanjske presude valjalo preinačiti i presuditi kao u izreci ove presude.

Budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva glede kojeg nisu nastali posebni troškovi, temeljem odredbe iz čl. 154. st. 3. ZPP odlučeno je da tuženik naknadi tužitelju sve troškove postupka.

U Zagrebu, 31. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.