Rev-652/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 652/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja K. F. iz R., kojeg zastupa punomoćnik P. O., odvjetnik iz R., protiv tuženika RO L. R. iz R., radi proglašenja izvršenja nedopuštenim, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 15. ožujka 1989. br. Gž 66/89-2, kojom se potvrdjuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. listopada 1988. br. P 2316/88-8, u sjednici održanoj dana 25. srpnja 1990.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se prihvaća te se presude Okružnog suda u Rijeci od 15. ožujka 1989. br. Gž 66/89-2 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. listopada 1988. god. preinačavaju i sudi:

I. Izvršenje odredjeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 1-2643/86 od 13.XI 1986. god. proglašava se nedopuštenim.

II. Nalaže se tuženiku RO L. R. da nadoknadi tužitelju K. F. iz R. V. trošak cijelog postupka u iznosu od 52,70 dinara u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 15. ožujka 1989. br. Gž 66/89-2 odbijena je žalba tužitelja i potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. listopada 1988. godine br. P 2316/88-8 kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrdjenje da je nedopušteno izvršenje odredjeno rješenjem istog prvostepenog suda od 13. studenog 1986. godine pod posl. br. 1-2643/86.

Protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da Vrhovni sud Hrvatske preinači prvostepenu i drugostepenu presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90, - u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju dostavio na odgovor tuženiku i na izjašnjenje javnom tužiocu Hrvatske.

Tuženik nije odgovorio na reviziju ,a ni javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pazi po službenoj dužnosti jedino na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP a ta povreda nedvojbeno nije ostvarena. 0 svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno bitnih ili relativno bitnim, revizijski je sud ovlašten voditi računa prema odredbi čl. 386. ZPP jedino kada se revident na takve povrede konkretno poziva.

Tužitelj ne obrazlaže posebno niti jednu od takvih povreda, konkretno je ne naznačuje, pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Medjutim, revident osnovano ističe da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kad su nižestepeni sudovi odučili da je izvršenje odredjeno rješenjem prvostepenog suda od 13. studenog 1986. godine pod poslovnim brojem I-2643/86 dopušteno.

Naime, prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud je prihvatio utvrdjenja:

- da je po tužbi RO L. R. - ovdje tuženika - protiv K. M. (supruge ovdje tužitelja - revidenta) radi otkaza ugovora o korištenju stana i iseljenja prihvaćen tužbeni zahtjev u predmetu prvostepenog suda br. P 3063/83 time da je presuda postala pravomoćna i izvršna;

- da je RO L. kao vjerovnik tražila izvršenje označene pravomoćne i izvršne presude - ispražnjenje stana pobliže označenog u izreci naprijed navedene presude time da je rješenje o izvršenju br. I-2643/86 od 13.XI 1986. godine odredjeno iseljenje K. M. i predaja stana RO L.";

- da je revident nakon prigovora protiv rješenja o izvršenju kao treća osoba temeljem odredbe čl. 57. st. 1. Zakona o izvršnom postupku upućen na parnicu radi proglašenja izvršenja odredjenog rješenjem u izvršenju br. I 2643/86 od 13.XI 1986. godine nedopušten;

- da je revident i u vrijeme vodjenja parničnog postupka iz kojeg potječe izvršni naslov bio bračni drug K. M. i sunosilac stanarskog prava na stanu iz kojeg tuženik u izvršnom postupku traži temeljem izvršnog naslova - presude donesene u predmetu P- 3063/83, iseljenje revidenta.

Nižestepeni sudovi pogrešno ocjenjuju da se izvršni naslov na temelju kojeg je doneseno rješenje o izvršenju odnosi i na revidenta.

Bračni drugovi kao sunosioci stanarskog prava u parnici radi otkaza ugovora o korištenju stana zbog nekorištenja stana imaju položaj nužnih (a time ujedno i jedinstvenih) suparničara. Stanarsko pravo bračnih drugova je nedjeljivo, time da je njihovo pravo u svemu jednako kako prema davaocu stana na korištenje tako i prema svakom trećem. Kako revident nije bio obuhvaćen tužbom u parnici radi otkaza ugovora o korištenju stana (sada otkazu stanarskog prava) to njegovo stanarsko pravo nije ni prestalo donošenjem pravomoćne i izvršene presude koja predstavlja izvršni naslov u odnosu na njegovu suprugu.

Zbog izloženog po ocjeni ovog suda presudom prvostepenog suda br. P 3063/83 nije statuirana obveza revidenta da iseli iz stana jer njegovo stanarsko pravo nije prestalo otkazom stanarskog prava i donošenjem spomenute presude u odnosu na tuženu K. M. - njegovog bračnog druga. Pri tom treba reći da revident nije osoba koju ima u vidu odredba čl. 71. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 52/74 - u daljnjem tekstu: ZSO/74) odnosno odredba čl. 108. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 51/85 i 42/86 - u daljnjem tekstu: ZSO). To iz razloga što navedene odredbe imaju u vidu stanara u odnosu na kojeg postoji obveza da se iseli iz stana i ostale korisnike stana, izuzev stanara u odnosu na kojeg ne postoji obveza iseljenja iz stana.

Zbog izloženih razloga po ocjeni ovog suda izvršna isprava kojom je prestalo stanarsko pravo bračnom drugu revidenta ne predstavlja izvršna isprava za iseljenje revidenta koji nije, (iako je sunosioc stanarskog prava) kao nužni suparničar sudjelovao u parnici u kojoj je nastao izvršni naslov.

Postojanje stanarskog prava na strani revidenta na stanu koji predstavlja predmet izvršenja predstavlja takovo pravo koje sprečava provodjenje izvršenja iseljenjem revidenta iz stana pa je u odnosu na njega izvršenje odredjeno rješenjem prvostepenog suda u predmetu poslovni br. I-2643/86 od 13.XI 1986. godine nedopušteno.

Kako je tužitelj još uvijek nosilac stanarskog prava to pravo njegovih članova porodičnog domaćinstva da nesmetano koriste stan proizlazi iz odredbe čl. 67. st. 1. ZSO.

Iz navedenih razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st.

1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Kao opravdan parnični trošak (čl. 155. st. 1. ZPP) sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe, zastupanje po punomoćniku i trošak sudskih taksa na tužbu, presudu i žalbu, pri čemu je i visina troška utvrdjena u skladu s odredbama tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i odredbama Zakona o sudskim taksama.

U Zagrebu, 25. srpnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.