Ur-17/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Ur-17/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća i odvjetnika Zvjezdane Znidarčić-Begović i Mladena Sučevića, kao članova vijeća, odlučujući o prigovoru M. L. iz D., P. B. 1./I, protiv rješenja Upravnog odbora komore od 16. ožujka 2000. godine, br. 586-2/00., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 15. studenog 1999. godine, br. 2833-2/99., u sjednici održanoj dana 10. srpnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Prigovor M.L. se uvažava, te se poništava rješenje Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 16. ožujka 2000. godine, br. 586-2/00 i rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 15. studenog 1999. godine, br. 2833-2/99 i predmet vraća Izvršnom odboru Hrvatske odvjetničke komore na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 15. studenog 1999. godine, br. 2833-2/99. pod toč. I. izreke M.L., odvjetnik u D., brisan je dana 4. studenog 1999. godine iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore.

Pod toč. II. izreke preuzimateljem odvjetničkog ureda imenovan je S.G., odvjetnik u D., koji je pozvan da se povjerene mu dužnosti primi i po zakonu postupa.

U toč. III. izreke preuzimatelju S.G. je naloženo da u roku od 60 dana od primitka ovoga rješenja podnese Izvršnom odboru komore pismeno izviješće o izvršenju dužnosti.

Rješenjem Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 16. ožujka 2000. godine, br. 586-2/00. u toč. I. izreke odbijena je žalba M.L., pa je potvrđeno gore navedeno rješenje Izvršnog odbora HOK-a u dijelu u kojem je M.L. brisan iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore.

U toč. II. izreke preinačena je toč. I. gore navedenog rješenja Izvršnog odbora HOK-a tako što je određeno da se brisanje iz Imenika odvjetnika HOK-a vrši s danom pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja.

Protiv rješenja Upravnog odbora HOK-a M.L. je podnio prigovor (pogrešno nazvan tužba) u kojem predlaže da prigovor bude prihvaćen i da pobijano rješenje bude poništeno. Odgovor na prigovor nije podnesen.

Prigovor je osnovan.

Naime, pravo na obavljanje odvjetništva na teritoriju Republike Hrvatske stječe se upisom u Imenik odvjetnika, a nakon dane svečane prisege (čl. 46. st. 1. Zakona o odvjetništvu – "Narodne novine", br. 9/94. – dalje ZO), pod u čl. 48. ZO, propisanim uvjetnima.

Člankom 56. toč. 7. ZO propisano je da odvjetniku prestaje pravo na obavljanje odvjetništva, ako više od šest mjeseci bez opravdanog razloga ne obavlja odvjetništvo. U postupku tijela Hrvatske odvjetničke komore (dalje HOK) utvrđeno je da prigovaratelj nije primao u svojoj pisarnici pismena HOK-a od kraja 1997. godine, do 15. studenog 1999. godine, te da kroz to razdoblje neuredno ili nikako nije podmirivao svoje materijalne obveze prema HOK-u. Utvrđeno je da postoje pritužbe sudova zbog nemogućnosti uručenja prigovaratelju poziva, rješenja i drugih obavijesti.

Slijedom takvih utvrđenja zaključuje se da prigovaratelj kroz razdoblje više od šest mjeseci ne obavlja odvjetništvo.

Takvi zaključci navodima prigovora dovedeni su u sumnju.

Naime, prigovaratelj ustraje u tvrdnji da je kroz prijeporno razdoblje obavljao odvjetničku djelatnost i druge vidove odvjetničkog posla budući da je odlazio i prisustvovao raspravama, što da pretpostavlja redovan kontakt sa strankama, pribavljanje razne dokumentacije i tome slično. To sve dokumentira zapisnicima s rasprava u preslici. Iz tih razloga smatra da je pobijano rješenje nezakonito.

S tim u svezi valja reći da je u čl. 4. st. 1. Zakona o odvjetništvu (“Narodne novine”, broj 9/94. – dalje ZO) propisano da je odvjetnik dužan obavljati odvjetničku djelatnost stvarno i stalno. Povreda obveze odvjetnika statuirana čl. 4. st. 1. ZO ima za posljedicu prestanak prava na obavljanje odvjetništva sukladno čl. 56. toč. 7. ZO uz pretpostavke da više od šest mjeseci odvjetnik ne obavlja odvjetništvo i da odvjetništvo ne obavlja kroz navedeno vrijeme bez opravdanog razloga, s time da obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

Ovaj sud ne može, barem za sada, prihvatiti kao pravilnu ocjenu nižestupanjskih tijela da su se ostvarile pretpostavke iz čl. 56. toč. 7. ZO. Ovo zato što u ovoj pravnoj stvari nižestupanjska tijela nisu, osim neuručenih pismena HOK-a podnositelju prigovora, podastrijela nikakav drugi dokaz iz kojega bi moglo biti vidljivo da podnositelj prigovora u razmatrano vrijeme nije stvarno obavljao odvjetničku djelatnost. Doduše, drugostupanjsko tijelo u svojoj odluci i to u obrazloženju, navodi da su se i sudovi pritužili na rad odvjetnika M.L. zbog nemogućnosti uručenja poziva, rješenja ili obavijesti, ali za te tvrdnje u spisu nema nikakvog pismenog traga.

Kraj okolnosti da podnositelj prigovora dokumentira prisustvovanje raspravama u zastupanju stranaka kroz razmatrano razdoblje, što samo po sebi prepostavlja i komunikaciju sa strankama koje zastupa, a što predstavlja važan segment obavljanja odvjetničke djelatnosti, ukazuje se nedostatnim izvoditi zaključak o neobavljanju odvjetništva samo i jedino iz isključivo pismena HOK-a, koja se kao neuručena vraćaju pošiljatelju.

Zbog navedenih razloga ovaj sud ne može, barem za sada, prihvatiti kao pravilnu ocjenu nižestupanjskih tijela HOK da se ostvario razlog za prestanak prava na obavljanje odvjetništva iz čl. 56. st. 1. toč. 7. ZO.

Kako se, dakle, spor ne može raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih pred tijelima HOK, to je primjenom čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (koji se primijenjuju temeljem čl. 60. st. 3. ZO), odlučeno je kao u izreci ove presude.

U ponovnom postupku Izvršni odbor HOK-a pribaviti će pismeni podatak od sudova koji su se navodno pritužili na rad podnositelja prigovora, te po potrebi provesti i druge dokaze u svrhu utvrđenja da li podnositelj prigovora, unatoč prisustvovanja nekim raspravama, ne obavlja odvjetništvo u svoj njegovoj ukupnosti.

Tek nakon toga steći će se uvjeti za donošenje odluke Izvršnog odbora HOK-a.

U Zagrebu, 10. srpnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.