I Kž-239/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-239/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. P. zbog krivičnog djela iz čl. 35. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 1. veljače 1996. godine, br. K-50/95., u sjednici održanoj dana 28. studenog 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

p r e s u d i o j e:

I. Uvažava se žalba opt. M.P., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. M.P. za krivično djelo iz čl. 35. KZRH za koje je tom presudom oglašen krivim, na temelju čl. 35. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. listopada 1995. godine, pa nadalje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci oglašen je krivim opt. M.P. zbog krivičnog djela iz čl. 35. KZRH pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina u koju mu je temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16. listopada 1995. godine, pa nadalje.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik je podnio žalbu putem svoga branitelja mr. T.S., odvjetnika iz R., zbog

i na način da se optuženiku

odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinač

izrekne daleko blaža kazna kojom će se također ostvariti svrha kažnjavanja.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spis, temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a žalba optuženika zbog odluke o kazni odbije kao neosnovana.

Žalba opt. M.P. zbog odluke o kazni je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi, zbog odluke o kazni, navodi da smatra da je izrečena kazna optuženiku preblaga. Naglašava da je sud prvog stupnja isrpavno pronašao što je olakotno, a što otegotno na strani optuženika, međutim, zaključuje da je sud prvog stupnja olakotne okolnosti precjenio, te da je optuženiku, a s obzirom na način izvršenja krivičnog djela, njegovu težinu i činjenicu da je oštećenik mlada osoba, trebalo izreći vremenski dulju kaznu zatvora.

Optuženik smatra da je izrečena kazna prestroga, te da bi se svrha kažnjavanja mogla ostvariti i daleko blažom kaznom.

Sud prvog stupnja u presudi navodi da bitno smanjenu uračunljivost optuženika nije mogao cijeniti kao olakšavajuću okolnost, a to iz razloga što je takav stupanj smanjene uračunljivosti posljedica ne samo objektivnih okolnosti, već je tome pridonijela i alkoholiziranost poduženika, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka (str. 23/IV presude).

Opravdano žalitelj prigovara da ovakav zaključak suda prvog stupnja nije utemeljen, bitno smanjena uračunljivost je ne samo olakotna okolnost već kao osobito olakotna okolnost, osnov za ublažavanje kazne. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi se optuženik stavio u alkoholizirano stanje upravo i jedino i radi toga da počini krivično djelo na štetu oštećenika, niti se sud prvog stupnja u presudi time bavi.

Imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti: činjenicu da optuženik do sada nije osuđivan, njegove obiteljske prilike, učešće u domovinskom ratu, su olakotne okolnosti takove prirode da opravdavaju izricanje kazne zatvora u trajanju od pet godina, koja je optuženiku i odmjerena, a koja kazna odgovara težini počinjenog krivičnog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika, a s njom se može očekivati i postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 4. i čl. 31. OKZRH.

Nije zato osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

Iz svih navedenih razloga, temeljem čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. studenog 1996.

ća:

Zapisničar:

Predsjednik vije

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.