Revr-188/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 188/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Gasparini, kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Ivke Zlokić, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz K., koga zastupa M. P., odvjetnica u S. protiv tuženika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, S., zastupanog po mr. sc. Ž. R., odvjetniku u M., radi poništenja odluke o poništenju odluke o prestanku ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž-2456/07 od 14. lipnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj br. P-1074/06 od 15. ožujka 2007., u sjednici održanoj 28. svibnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se poništi tuženikova odluka o prestanku ugovora o radu od 23. prosinca 1997., te da se utvrdi da je tužitelj sklopio sa tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta vozača sanitetskog vozila i da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće iznos od 92.672,84 kn za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 6. prosinca 1999. sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose naknade plaće.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne

ena i pobijana presuda

primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvać preinačena na način da se tužbeni zahtjev prihvati ili da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje tuženikove odluke o prestanku ugovora o radu donesene 23. prosinca 1997., kojom je odlučeno da tužitelju zaposlenom na određeno vrijeme na radnom mjesto vozača sanitetskog vozila prestaje radni odnos 31. prosinca 1997., te da se utvrdi da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos naknade plaće od 92.672,84 kn. U postupku je utvrđeno da se tužitelj nalazio u radnom odnosu sa tuženikom neprekidno od 5. kolovoza 1993. do 31. prosinca 1997., da je radni odnos zasnovan na određeno vrijeme i u tom razdoblju nekoliko puta produživan, da je posljednji ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 15. srpnja 1997., da je tim ugovorom ugovoreno njegovo trajanje najkasnije do 31. prosinca 1997. i da se ugovor sklapa radi zamjene za bolovanje i godišnje odmore u D. R. te da je pobijanom odlukom tuženika utvrđen prestanak ugovora s 31. prosincem 1997. zbog isteka roka na koji je sklopljen.

Zahtjev za poništenje te odluke i za utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelj temelji na tužbenoj tvrdnji, koja se ponavlja i sada u reviziji, da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbi čl. 10. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 68/95, 54/95, 65/95 – dalje: ZR), jer da je njegov radni odnos s tuženikom na istim poslovima trajao neprekidno četiri mjeseca i 22 dana, a prema navedenoj odredbi ZR-a poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno, pa da je u biti sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je osnovano zaključio da okolnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme protivno navedenoj zakonskoj odredbi ima za posljedicu prekršajnu odgovornost poslodavca (čl. 228. toč. 4. ZR-a), a ne mijenjanje radnopravnog statusa glede trajanja njegovog radnog odnosa.

Članak 10. ZR-a izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 114/03) tako da je odredbom st. 5. tog izmijenjenog članka propisano đeno vrijeme ako je ugovor o radu da se smatra da je radnik sklopio ugovor o radu na neodre

na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen.

Međutim, s obzirom na vrijeme stupanja na snagu navedene novele ZR-a, u ovom slučaju ta odredba se ne primjenjuje.

Prema odredbi čl. 10. st. 3. ZR ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom.

Posljednjim ugovorom o radu sklopljenim na određeno vrijeme stranke su ugovorile njegovo trajanje najkasnije do 31. prosinca 1997. pa je toga dana prestao radni odnos stranaka, a kako je to i utvrđeno pobijanom odlukom tuženika. Stoga ta odluka nije nezakonita, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

U odnosu na istaknute revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP u reviziji se samo navodi: „bitne povrede odredaba parničnog postupka, u smislu odredbe čl. 354. st. 1. postoje utoliko što je donesena suprotno odredbama ZPP-a. Bitne povrede odredaba parničnog postupka postoje u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP“.

Tim uopćenim navodima spomenute bitne povrede nisu obrazložene, pa budući da, s obzirom na odredbe čl. 386. i čl. 392.a/ ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama određeno navedenih i obrazloženih revizijskih razloga, postojanje tih bitnih povreda ovaj sud nije dužan, a niti ovlašten ispitivati.

Slijedom navedenog revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 28. svibnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Gordana Gasparini, v.r.