Rev-597/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 597/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Š. iz B. Š.,

…, koju zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženice C. O. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gž-1294/08

od 12. ožujka 2009., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-69/07 od 4. ožujka 2008., u sjednici održanoj 6. listopada 2010.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se tužiteljičina revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 38.696,78 sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 54.196,78 kn od 28. veljače 2007. do 10. svibnja 2007., a na iznos od 38.696,78 kn od 11. svibnja 2007. do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu 15.048,35 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (t. I. izreke), a odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom, dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata i troškova parničnog postupka preko dosuđenog dijela u t. I. izreke (t. II. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 734,25 kn (t. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a žalba tuženice djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena te je preinačena presuda suda prvog stupnja u t. I. izreke na način da je naloženo tuženici tužiteljici naknaditi neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti u iznosu 10.500,00 kn i imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu 696,78 kn zajedno sa zateznom kamatom, kao i platiti joj zatezne kamate na isplaćenih 15.500,00 kn za razdoblje od 27. veljače 2007. do 10. svibnja 2007. Ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.500,00 kn je odbijen Rješenjem suda drugog stupnja preinačeno je rješenje o troškovima postupka sadržano u t. I. i III. izreke prvostupanjske presude te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.940,04 kn sa zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i odluke o trošku tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Reviziju je izjavila zbog sljedećeg materijalnopravnog pitanja: - treba li kod odlučivanja o visini novčane naknade neimovinske štete, osim Orijentacijskih kriterija koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, imati u vidu i sve okolnosti o kojima ovisi visina naknade te treba li svaki pojedinačni slučaj individualizirati.

Tužiteljica navodi da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, a odluka drugostupanjskog suda temelji se na shvaćanju koje nije s tim shvaćanjem podudarno. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu te tužiteljici dosudi troškove parničnog postupka razmjerno uspjehu u sporu.

Na reviziju tužiteljice nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano je da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, iako se materijalno pravo mora jedinstveno primjenjivati na jedinstvenom pravnom području Republike Hrvatske, jer se i tako osigurava ravnopravnost građana na tom području, a odlučivanje o visini naknade neimovinske štete spada u odlučivanje o materijalnom pravu, po revidentici postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, pravno shvaćanje ovog suda doneseno na sjednici Građanskog odjela održanoj 29. studenoga 2002. kada su razmatrani i prihvaćeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete predstavlja, kako sama riječ „orijentacijski“ ukazuje, određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete.

Pri tome, ti kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog određenog slučaja.

Ti kriteriji u odnosu na fizičke bolove, strah i duševne boli aktualni su i u primjeni čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje: ZOO). Naime, prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a st. 2. istog članka propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Međutim, kako se radi o orijentacijskim kriterijima koji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja služi za izračunavanje naknade, kako je to već naprijed navedeno, već se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, postavljeno pitanje u vezi primjene Orijentacijskih kriterija za dosuđivanje naknade neimovinske štete u ovom slučaju ne može se smatrati važnim pitanjem za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema tome, reviziju tužiteljice valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

Stoga je riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 6. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.