Revr-397/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 397/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz V., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i Š., protiv tuženika C. b. d.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2005. godine poslovni broj Gžr-69/05 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2004. godine poslovni broj Pr-4205/04, u sjednici održanoj dana 26. rujna 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. 11. 2005. godine poslovni broj Gžr-69/05 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. 10. 2004. godine poslovni broj Pr- 4205/04 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4205/04 od 15. listopada 2004. godine i sudi:

Tužitelj se odbija sa tužbenom zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se ništavom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. UZ-16&04 od 21. 1. 2004. radi čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Direktora podružnice Virovitica, alternativno višeg stručnog suradnika za depozite i plasmane, a ako takvo radno mjesto ne bude postojalo u vrijeme vraćanja na rad, da ga vrati na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnosti kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 2.318,00 kn, u roku od 8 dana."

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu po odredbama čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR).

Prema odredbi čl. 107. st. 2. ZR ugovor o radu se izvanrednom može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a jedna od temeljenih tvrdnji tužitelja je da predmetni otkaz nije dan u roku određenom tom zakonskom odredbom.

U obrazloženju drugostupanjske presude, navodi se u odnosu na navedenu pretpostavku za dopuštenost otkaza da je "prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik postupio sukladno čl. 107. st. 2. ZR i pokrenuo postupak te otkazao ugovor o radu u roku 15 dana od saznanja za učinjenu povredu iz radnog odnosa".

Međutim, takav navod iz obrazloženja drugostupanjske presude nije točan, jer je to proturječno sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude u čijem obrazloženju (str. 5 – II odjeljak) se izričito navodi da "izostaje potreba da bi se trebalo posebno razglabati o danu saznanja tuženika" za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.

Dakle, obrazloženje pobijane presude u odnosu na odlučnu činjenicu sadrži netočan navod protivan sadržaju prvostupanjske presude, pa je navedenom proturječnošću u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP).

Prvostupanjski sud temelji odluku na zaključku da u konkretnom slučaju nije riječ o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, pa smatra da zbog toga "izostaje potreba da bi se trebalo posebno razglabati o danu saznanja tuženika" za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.

Na takvo stajalište prvostupanjskog suda treba reći da u parnicama za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu po odredbama čl. 107. ZR, u slučaju kad tužitelj kao jedan od razloga za nezakonitost otkaza navodi da izvanredni otkaz nije dat u roku iz čl. 107. st. 2. ZR, prvenstveno treba ispitati i ocijeniti taj razlog. Tek u slučaju da sud ocijeni tvrdnju tužitelja u tom pravcu neosnovanom treba utvrditi činjenično stanje i ocijeniti materijalno- pravnu opravdanost otkaza ugovora o radu odnosno ocijeniti dopuštenost otkaza u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR.

Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije tako postupio, pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i za slučaj drugačije ocijene materijalno-pravne utemeljenosti otkaza od ocjene prvostupanjskog suda nema uvjeta za preinaku.

Iz tih razloga na temelju čl. 394. st. 1. ZPP i čl. 395. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku bit će potrebno utvrditi odlučne činjenice za ocjenu u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZR, a nakon toga donijeti novu odluku obrazloženu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 26. rujna 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.