I Kž-266/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 266/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. N. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. F. N. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-260/06 od 21. prosinca 2006., u sjednici vijeća održanoj dana 17. travnja 2007. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. F. N. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zagrebu proglasio krivim opt. F. N. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00, u daljnjem tekstu: ZID KZ), za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U izrečenu kaznu sud je optuženiku, temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 21. kolovoza 2006. pa nadalje.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a optuženiku je oduzeta opojna droga, razna punila i drugi predmeti koji su mu privremeno oduzeti potvrdama što se nalaze na listu 14, 19, 20, 21, 22, 27 i 36 spisa.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to pištolja marke "Crvena zastava" i raznog streljiva, koje mu je privremeno oduzeto potvrdama što se nalaze na listu 41, 43, 44, 45, 47 i 48 spisa.

I Kž 266/07-6

Temeljem čl. 82. st. 2. KZ-a optuženiku je oduzeto, kao imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, 4.080,00 kn i 340 Eura.

Temeljem čl. 79. st. 1. i 2. KZ-a prema optuženiku primijenjena je sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od deset godina.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu ZKP) optuženik je obavezan djelomično snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kn, dok je temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a oslobođen obaveze preostalih troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a.

Istom presudom sud je temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP-a oslobodio optužbe R. N. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a i temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a riješio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP-a, te nužni izdaci tog optuženika kao i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv ove presude podnio je žalbu opt. F. N. i državni odvjetnik.

Opt. F. N. podnio je žalbu putem svoga branitelja M. U., odvjetnika iz Z. i osobno kojom pobija presudu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri te predlaže da se presuda preinači u odluci o kazni tako da mu se izreče blaža kazna, a da se u odnosu na sigurnosnu mjeru presuda ukine i spis u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude s prijedlogom da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-508/07, od 19. ožujka 2007. godine, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine pobijana presuda u oslobađajućem dijelu, dok je žalbu optuženika ocijenio neosnovanom i predložio da se ona odbije.

Postupajući po zahtjevu opt. F. N. iznesenom u žalbi o sjednici vijeća obaviješteni su on i njegov branitelj M. U. Kako se optuženik nalazi u pritvoru, a ocijenjeno je da njegova nazočnost ne bi bila svrhovita, te kako ima branitelja, nije osiguran njegov dolazak na javnu sjednicu.

Na sjednicu vijeća nije pristupio branitelj tog optuženika, iako je uredno obaviješten, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP-a, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića koji je u cijelosti ostao kod pismenog mišljenja broj KŽ-DO-508/07 i predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine pobijana presuda u oslobađajućem dijelu, a da se žalba opt. F. N. odbije kao neosnovana.

I Kž 266/07-6

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Na žalbu opt. F. N.

Nije u pravu žalitelj ni kada smatra da mu je izrečena prestroga kazna, a ni kada tvrdi da nije bilo osnova izreći mu sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz zemlje.

Tvrdeći da mu je izrečena prestroga kazna, koju ocjenjuje drakonskom, žalitelj ne navodi da sud prvog stupnja nije pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje prema odredbi čl. 56. KZ-a utječu na odabir mjere kazne, već smatra da nije pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, naročito činjenicu da je optuženik mlada osoba, odrasla bez roditelja, da je djelo priznao i iskreno se pokajao, dok je, s druge strane, kao otegotne okolnosti vrednovao činjenice koje predstavljaju konstitutivno obilježje kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim.

Po ocjeni ovog suda, sud je prvog stupnja vrlo pažljivo ocjenjivao sve okolnosti koje su relevantne za odabir visine kazne, pa i one koje se posebno ističu u žalbi.

Točno je da je optuženik u vrijeme izvršenja djela bio star nepune 22 godine i da su osobama, bez dovoljnog životnog iskustva, svojstveni nepromišljeni postupci. Međutim, radnje koje je optuženik počinio nisu posljedica njegove nezrelosti i nepromišljenosti. Dapače, one su plod pomnog planiranja, jer je optuženik unajmio čak dva stana u Zagrebu, nabavio razna punila kojima je namjeravao povećati količinu heroina prije prodaje, a dio droge, u količini 60,87 g, već je prepakirao za prodaju raspoređujući ju u manje paketiće od po 5 g kojih je napravio 12 komada.

Pravilno je sud ocijenio da priznanje žalitelja, koje je dao u završnoj fazi postupka, nije u većoj mjeri olakšalo utvrđivanje relevantnih činjenica, ali je zbog takvog priznanja optuženikova izjava da žali zbog počinjenja kaznenog djela i da se kaje djelovala uvjerljivo i iskreno.

Točno je da je sud optuženiku kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je predmet kaznenog djela veća količina teške droge i da je držao tvari koje su namijenjene za pripravljanje i distribuciju droge, ali žalitelj pogrešno smatra da su to okolnosti koje predstavljaju konstitutivna obilježja kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim. Konstitutivna obilježja tog kaznenog djela je držanje radi prodaje bilo koje količine i bilo kakve droge, ako se na takav postupak ne može primijeniti odredba čl. 28. KZ-a, dakle ako se ne radi o tako minimalnoj količini droge koja djelo počinitelja čini beznačajnim. Prema odredbi čl. 56. KZ-a sud je dužan, prilikom odabira visine kazne, voditi računa, između ostalog, o jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, a upravo tako je i postupio sud prvog stupnja kada je ocijenio da se radi o takvoj količini i vrsti droge da se njome može pripraviti velika količina pojedinačnih doza i tako ugroziti zdravlje velikog broja konzumenata.

I Kž 266/07-6

Ovaj sud, stoga, smatra da je sud prvog stupnja pravilno vrednovao sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti i da je izrečena kazna svim tim okolnostima primjerena. Tvrdnja optuženika, koju iznosi u žalbi koju je podnio osobno, da je on u već pretkrivičnoj fazi surađivao sa policijom i dragovoljno joj predao drogu i ostale predmete koji su navedeni u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, a što nije navedeno u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, ne dovodi u sumnju ocjenu suda prvog stupnja da je kazna, koja je optuženiku izrečena nužna mjera prijekora kojim se može postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.

Ne može se prihvatiti ni tvrdnja optuženika da nije bilo uvjeta izreći mu sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz zemlje, jer je on podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, što mu je i zajamčeno odlukom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, pod uvjetom da doprinese dokaz da mu je odobren otpust iz državljanstva iz Republike Srbije čije državljanstvo ima, a da je on taj uvjet ispunio. Optuženik žalbi prilaže Zajamčenje spomenutog Ministarstva Republike Hrvatske broj 501-01-79-UP/I-2/6461/2-03 i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije, čiji je broj nečitak. Točno je da je optuženiku aktom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske zajamčen prijem u hrvatsko državljanstvo ako dostavi dokaz da će dobiti otpust iz dosadašnjeg državljanstva, ali je u tom Zaključku, koji je donijet 30. 8. 2004., navedeno da "ovo zajamčenje vrijedi dvije godine". Dakle ono je prestalo vrijediti 30. 8. 2006. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije što se nalazi na listu 306 spisa, optuženiku je samo odobren ispis iz državljanstva Republike Srbije, ali on nije tim automatski otpušten iz tog državljanstva.

Prema tome optuženik nije državljanin Republike Hrvatske, pa su, stoga, ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere iz čl. 79. KZ-a. Trajanje izrečene sigurnosne mjere po ocjeni ovog suda u skladu je s procjenom opasnosti koja prijeti od optuženika kao potencijalnog počinitelja novog kaznenog djela, a koja se temelji na težini i značaju kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

Iz naprijed iznesenih razloga ocijenjeno je da žalba optuženika nije osnovana.

Na žalbu državnog odvjetnika

Nije u pravu taj žalitelj kada tvrdi da se presuda u oslobađajućem dijelu temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Državni odvjetnik ne prigovara činjenicama koje je utvrdio sud prvog stupnja, već zaključcima koje je iz njih izveo o tome da nije dokazano da je opt. R. N. počinio kazneno djelo za koje je optužen, te iz tih istih činjenica izvodi drugačije zaključke, ponavljajući teze na kojima je temeljio optužbu, da činjenice da se taj optuženik kritičnog dana stalno kretao u društvu opt. F. N., da je boravio u kući u Velikom Polju, u kojoj je tijekom pretrage pronađen dio heroina koji je predmetom ovog kaznenog postupka i 262,89 g paracetamola, te da je prilikom zaustavljanja i legitimiranja on predao policiji novčanik opt. F. N. u kojemu su se nalazila tri lista papira sa popisom imena, novčanih dugovanja i telefonskih brojeva većeg

I Kž 266/07-6

broja osoba, ukazuju na siguran zaključak da je R. N. supočinitelj kaznenog djela koje je predmetom ovog postupka.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja sa osobitom pažnjom analizirao sve ove dokaze i pravilno ocijenio da oni nisu dostatni za pouzdan zaključak da je optuženik počinio inkriminirano djelo, o čemu je naveo jasne i logične razloge na str. 12, 13 i 14 presude, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Osnovano ga je, stoga oslobodio optužbe.

I po ocjeni ovog suda sve okolnosti koje se ističu u žalbi državnog odvjetnika stvaraju samo sumnju da je optuženik učestvovao u izvršenju kaznenog djela, ali se iz njih ne može pouzdano zaključiti da je on to i učinio.

S pravom sud prvog stupnja navodi da bi za odgovornost optuženika trebali postojati pouzdani dokazi da je učestvovao u izvršenju radnji kojima su ostvareni elementi inkriminiranog kaznenog djela, dakle u nabavi heroina i punila, njihovom miješanju i prepakiranju u male paketiće, a dokaza o tome žalitelj nije ponudio tijekom ovoga postupka niti se oni nalaze u spisu predmeta. Činjenice koje se ističu u žalbi, ni po ocjeni ovog suda u svojoj ukupnosti ne dozvoljavaju siguran zaključak o tome, dakle ne čine tzv. "zatvoreni krug" indicija iz kojega se logičnom analizom to može smatrati dovoljno pouzdanim.

Kod nesporne činjenice da su optuženici rođaci i da je R. N. došao u posjet F. N., koji je boravio u Zagrebu, gdje je unajmio čak dva stana, ne može se otkloniti obrana R. N. da je samo i isključivo radi toga cijelo veče 21. 8. 2006., pa do vremena kada ih je policija zatekla i legitimirala, bio u društvu sa F. N. Osim toga, u pravu je sud kada navodi da je opt. R. N. dao logično i uvjerljivo obrazloženje o tome zbog čega se u njegovom posjedu našao novčanik F. N., pa kod činjenice da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da su imena, telefonski brojevi i dugovanja raznih osoba, koja su pronađena na papirima što su se nalazili u novčaniku, bili napisani rukom F. N. ni ta okolnost ne povezuje R. N. sa izvršenjem kaznenog djela. Niti okolnost što je taj optuženik, koji u obrani navodi da se bavi turizmom, u jeku turističke sezone došao u Zagreb, ne čini u tom dijelu njegovu obranu neprihvatljivom. On ne govori da je imao namjeru u Zagrebu boraviti duže vrijeme, niti je do trenutka legitimiranja od strane policije boravio u Zagrebu duže, a bavljenje turizmom ne zahtijeva svakodnevni, permanentni boravak osobe koja se time bavi u mjestu gdje obavlja djelatnost.

Ocjenjuje se, stoga, da nije osnovana ni žalba državnog odvjetnika.

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu i u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP-a te ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je na štetu opt. F. N. povrijedio zakon u bilo kojem elementu koji je propisan u čl. 368. ZKP-a.

Iz naprijed iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 17. travnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.