II Rev-247/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-247/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini, Tome Gložinića i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.-P. B. d.o.o. P., koga zastupa I. B., odvjetnik iz P., protiv tuženika L. d.o.o. S., koga zastupa M. M., odvjetnik iz B., radi 256.864,30 kn, odlučujući o reviziji tuženoga protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 25. svibnja 1999. godine broj Pž-4599/98-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 21. svibnja 1998. godine broj P-243/98-16, na sjednici održanoj dana 2. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 25. svibnja 1999. godine broj Pž-4599/98-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Rijeci od 21. svibnja 1998. godine broj P-243/98-16, kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 256.864,30 kn sa kamatama po propisanoj stopi kroz vrijeme od 28. prosinca 1994. godine na svotu od 66.825,18 kn, od 30. prosinca 1994. godine na svotu od 66.248,26 kn, od 4. siječnja 1995. godine na svotu od 63.880,95 kn i od 7. siječnja 1995. godine na svotu od 59.909,91 sve do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 26.657,00 kn.

Protiv te presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da su se stranke dogovorile da će tuženica podmiriti spornu tražbinu prema tužitelju na način da će na ime ispunjenja izvršiti isporuku ribe i obaviti prijevozničke usluge. Postojanje takvog sporazuma između stranaka je odlučna okolnost u ovom pravnom odnosu. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Što se tiče revizijskih navoda u svezi ostvarenja bitnih povreda odredaba ZPP valja reći da time što nije saslušan svjedok L.B. nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP, budući da je tog svjedoka predložio tuženik, a taj je svjedok sudu ostao nedostupan, a tuženik koji se obvezao svjedoka dovesti na sud što nije učinio.

Revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

U provedenom postupku je utvrđeno da stranke nisu sklopile ugovor sa sadržajem da tuženik svoju novčanu obvezu neće ispuniti isplatom, već će je ispuniti isporukom ribe i vršenjem prijevozničkih usluga.

U smislu čl. 308. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje ZOO) obveza prestaje, ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. Međutim, kako je već prije istaknuto iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zamjeni ispunjenja.

Dakle, sporazum o zamjeni ispunjenja u smislu čl. 308. ZOO nije sklopljen, međutim valja u ovom slučaju primijetiti da i u slučaju kada je takav ugovor sklopljen dužnik je dužan ispuniti svoju obvezu u smislu sporazuma u razumnom roku. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik to nije učinio, štoviše nisu utvrđene činjenice koje bi upućivale na zaključak da je on bio spreman to učiniti. Tražbine su dospjele koncem mjeseca prosinca 1994. godine, odnosno početkom mjeseca siječnja 1995. godine, a prvostupanjska presuda je donijeta 21. svibnja 1998. godine. Kroz čitavo vremensko razdoblje od dospjelosti tražbina do donošenja prvostupanjske presude tuženik nije niti djelomično ispunio svoju obvezu. Već takav njegov odnos prema obvezi čini neosnovanim njegovo pozivanje na ugovor o zamjeni ispunjenja.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revizija. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 2. travnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.