Revr-1453/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1453/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz J., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1110/13-2 od 3. srpnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1772/11 od 20. veljače 2013., dana 26. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tuženice Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1110/13-2 od 3. srpnja 2013. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Općinski sud u Karlovcu presudom poslovni broj P-1772/11 od 20. veljače 2013., naložio je tuženici isplatiti tužitelju 72.535,00 kuna bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose sve pobliže navedeno u izreci te presude, u roku od 8 dana kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 10.552,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2013. do isplate.

Županijski sud u Karlovcu presudom poslovni broj Gž-1110/13-2 od 3. srpnja 2013. odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1772/11 od 20. veljače 2013.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovni postupak te naložiti tužitelju naknaditi joj trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00 kuna i trošak sastava revizije u iznosu 1.500,00 kuna.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu te predlaže da se tuženici naloži naknaditi mu troškove odgovora na reviziju u iznosu 1.250,00 kuna.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11– dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj spor, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude koji ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 72.535,00 kuna) te s obzirom na to da se ne radi o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U ovom predmetu revidentica nije naznačila konkretno pravno pitanje zbog kojeg se ista podnosi, a bez čega nije moguće ni ocijeniti ovisi li o tom pitanju odluka u ovoj pravnoj stvari, a time ni je li ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pritom treba reći da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a postojanje kojeg pitanja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidentice koji se svode na obrazlaganje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, za koji revidentica smatra da je počinjen u konkretnom postupku - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP izgubila granica između nje i revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nije podnesena sukladno čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP.

Trošak odgovora na reviziju nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa se taj trošak tužitelju, unatoč uspjehu u revizijskom stadiju postupka, ne dosuđuje po čl. 154. st. 1. ZPP.

Zagreb, 26. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.