Rev-701/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 701/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Vjere Delić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice LJ.K. iz Z., …, koju zastupa punomoćnik M.S., odvjetnik u Z., protiv tužene C. d.d. Z., …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. listopada 1993. godine, br. Gž 7554/93-2, kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1993. godine, br. Pn 1625/92, u sjednici održanoj 21. lipnja 1995. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sudovi nižeg stupnja, nakon što je drugostupanjski djelomično prihvatio žalbu tužene i preinačio presudu suda prvoga stupnja, dosudili su tužiteljici na ime nematerijalne štete:

- za fizičke boli 2,500.000 HRD (a ona je tražila iznos od 10,000.000 HRD),

- za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 4,500.000 HRD (a ona je utužila 10,000.000 HRD) i

- za duševne boli zbog pretrpljenog straha 1,500.000 HRD ( a ona je utužila 3,000.000 HRD).

Za dio materijalne štete, zbog troškova za tuđu pomoć i njegu (za 72 sata koliko je ta pomoć trebala) dosudili su joj sudovi 72.000 HRD, a ona je tražila 108.000 HRD).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se preinači ta presuda i da joj se dosudi za navedene vidove štete iznos koji je utužila u cjelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije u pravu tužiteljica - revident kada navodi da dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete ne predstavljaju pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske, pa da su sudov i - dosudivši joj navedene a ne utužene iznose - pogrešno primjenili materijalno pravo.

Suprotno navodima revizije ovaj sud nalazi da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili, da obzirom na težinu i intenzitet fizičkih bolova i straha dosuđeni iznosi pretstavljaju pravičnu naknadu, a također i naknadu za psihičke boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, obzirom na tegobe i posljedice koje trpi od povreda zbog povećanja ulaganja koje izaziva smanjenje životnih aktivnosti za utvrđenih 10%.

Naknada materijalne štete je utvrđena, prema cijenama neto iznosa Centra za pomoć i njegu bolesnika. Tužiteljica nije plaćala odnosno tražila pomoć od Centra za ove troškove, a pomoć su joj pružali ukućani, pa joj se ne mogu priznati troškovi raznih poreza, prireza i slično koji ulaze u bruto cijenu te ustanove, pa dakle ni dio revizije koji se odnosi na taj dio dosuđene štete nije osnovan. Kako dakle revizija tužiteljice nije osnovana jer je materijalno pravo pravilno primjenjeno, a nije ostvaren ni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. i 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP), to je istu trebalo odbiti i presuditi kao u izreci na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 21. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/