Legislator Case Law & Legislation
Revt-112/2002-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of procedural violations and misapplication of law.

Case Number Revt-112/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court's confirmation of a debt judgment. The appellant argued for significant procedural errors and incorrect application of substantive law regarding a construction contract dispute. The court found no substantial procedural violations and determined that the lower courts correctly applied the law based on the established facts of the contract and lack of evidence for the appellant's claims.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 386. ZPP; Čl. 354. ZPP; Čl. 385. ZPP; Čl. 393. ZPP: An appeal is unfounded if the lower courts' decisions are based on established facts and correct legal application, and no substantial procedural violations or misapplication of law are proven.

Keywords

AI generated
substantial procedural violation misapplication of law appeal dismissal construction contract dispute evidence burden

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-112/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Gordane Gasparini i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. iz V., koga zastupa V. L., odvjetnik iz S., protiv tuženog Dom V., kojega zastupa M. A., odvjetnik iz V., radi 28.144,00 DEM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. ožujka 1999. godine broj Pž-3009/98, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 24. veljače 1998. godine broj P-173/98-47, na sjednici održanoj dana 17. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 9. ožujka 1999. godine broj Pž-3009/98-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu od 24. veljače 1998. godine broj P-173/98-47, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da tuženiku bude naloženo platiti mu svotu od 28.143,95 DEM u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju NBH na dan isplate sa zateznom kamatom od 16. siječnja 1992. godine do isplate. Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u svoti od 33.159,00 kn.

Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga. Dalje navodi da je u pitanju naknada za naknadne radove, koji su izvedeni po nalogu tuženikovog zastupnika što je moguće utvrditi svjedocima. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presude nižestupanjskih sudova na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana dala je odgovor na reviziju, u kome tvrdi da revizija nije osnovana. Navodi da se revizija odnosi na utvrđeno činjenično stanje. Ističe da parnične stranke nisu bile u pravnom odnosu.

Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno ne na način kako to navodi revident u reviziji. Presude nižestupanjskih sudova sadrže razloge o odlučnim činjenicama za zakonitu odluku u ovom pravnom odnosu. Iz obrazloženja nižestupanjskih sudova se nedvojbeno može zaključiti, koji je činjenični i pravni osnov odluka sudova.

Pravilno je postupio drugostupanjski sud pozivajući se na odredbu čl. 496a. ZPP, te s tim u svezi valja navesti da se i revizija svojim sadržajem odnosi na utvrđeno činjenično stanje, a u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da je dana 26. listopada 1990. godine sklopljen ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih i instalacijskih radova između tuženika i tvrtke A. d.o.o. K. o izvođenju radova na ljekarni u K., a dana 10. studenoga 1990. godine sklopljen je ugovor između tvrtke A. d.o.o. kao naručitelja i tužitelja u ovoj parnici kao izvođača također za izvođenje radova na građevini Ljekarna K. (list 32 i 41). Utvrđeno činjenično stanje ne navodi na zaključak suprotan isticanju tuženika, koji tvrdi da s tužiteljem nije bio u pravnom odnosu u odnosu na izvođenje radova na građevini Ljekarna K. Nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao da je sklopio ugovor s tuženikom, te da je od njega dobio nalog za izvođenje dodatnih radova, a dodatne radove je mogao naručiti samo zakonski zastupnik tuženika, koji izričito to poriče, a nisu utvrđene činjenice, koje bi upućivale na zaključak suprotnog sadržaja. Utvrđeno činjenično stanje upućuje na nedvojbeni zaključak da su u pravnom odnosu u svezi građevinskih radova na građevini Ljekarna K. bili tuženik i tvrtka A. d.o.o. K.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revizija. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. rujna 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.