I Kž-232/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 232/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Pavišić Berislava, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Drakulić Milene, mr. Frančula Rudolfa i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. M. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZJ, odlučujući o žalbama javnog tužitelja i optuženika, podnesenim protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 11. ožujka 1992. K 61/91, u sjednici održanoj 17. lipnja 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Hranjski Marijana,

r i j e š i o j e :

I. Povodom žalbi javnog tužitelja i opt. K. M., po službenoj dužnosti, ukida se presuda prvostepenog suda i predmet vraća tora sudu na ponovno sudjenje.

II. Uslijed odluke pod I, žalbe javnog tužitelja i optuženika K. M. postaju bespredmetne.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. K. M. zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH, u vezi s čl. 19. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91), kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), pa ga je temeljem čl. 35. st. 1. KZHR, a primjenom čl. 42. toč. 1. i 2. i 43. toč. 1. KZJ osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 65. st. 1. KZJ optuženiku je izrečena i mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara, koja će se provesti u kazneno-popravnoj ustanovi.

Protiv te presude žali se javni tužitelj zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Žali se i optuženik putem branitelja Lj. C., odvjetnice iz B., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja,

I Kž 232/1992-3

povrede krivičnog zakona, odluke o kazni i mjeri sigurnosti, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Javni tužitelj Hrvatske izjašnjavajući se temeljem čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) predložio je da se žalba javnog tužitelja uvaži, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Premda se u uvodu žalbe optuženika navodi da se žalba ulaže i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka u razlozima žalbe navodi se žalbeni osnov isključivo odbijanje raspravnog vijeća da se sasluša kao svjedok K. K., čime se u stvari obrazlaže nepotpuno utvrdjeno činjenično stanja a ne postupovna povreda.

Medjutim, ovaj drugostepeni sud je po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP ispitao da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1., 5, 6, 8 do 11. ZKP i utvrdio da postoji povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP.

Navedena postupovna povreda sastoji se u tome što je u činjeničnom opisu izreke presude suda prvog stupnja optuženiku stavljeno na teret da je krivično djelo izvršio sa direktnim umišljajem ("... u namjeri da ga liši života ubo ga nožem na preklapanje..."), a u razlozima presude obrazlaže se eventualni umišljaj, a ne direktni. Tako se, kada se obrazlaže ta odlučna činjenica na strani 3. stavak 8. presude navodi: "... to ubadanje nožem u trbuh kao vitalni dio tijela ukazuje na to da je optuženik pristao da oštećenika liši života". Na slijedećoj strani presude (str. 4. st. 2.) prvostepeni sud zaključuje: "dakle, on je bio svijestan da takvim snažnim ubodom noža u najvitalniji dio tijela, kao što je trbuh može oštećeniku zadati smrtonosnu povredu i pristao je na takvu posljedicu". Nema, prema tome, dvojbe da se u činjeničnom opisu govori isključivo i samo o direktnom umišljaju (namjeri), a prvostepeni sud u razlozima navodi i obrazlaže (samo) eventualni umišljaj, i ne dozvoljava nikakovu drugačiju interpretaciju svojeg zaključivanja. Kraj takvog stanja stvari, ovaj drugostepeni sud ocjenjuje da je izreka presude suda prvog stupnja proturječna razlozima čime je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP.

U ponovljenom postupku prvostepeni će sud otkloniti navedenu postupovnu povredu time što će u odnosu na ovu pravno-relevantnu činjenicu (subjektivnu stranu krivičnog djela - umišljaj) otkloniti proturječnosti izmedju izreke i razloga presude,.na koju se ukazuje u ovom ukidnom rješenju.

I Kž 232/1992-3

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 385. st. 1.

ZKP-a, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. lipnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r. Pavišić dr. Berislav, v.r.