Gž-2117/2013-2 · Županijski sud u Puli - Pola



Posl. br. Gž-2117/13-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PAZINSKI KOLEGIJ – KLASIČNA GIMNAZIJA S PRAVOM JAVNOSTI, Pazin, Jurja Dobrila 6, protiv ovršenika 1. TJ i 2. HJ, oboje iz [adresa], radi naplate, odlučujući o žalbi prvo i drugo ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Povrv-258/12-4 od 23. srpnja 2012. godine, dana 22. studeni 2013. godine

r i j e š i o j e

Odbijaju se žalbe ovršenika FJ i HJ kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. Povrv-258/12-40 od 23. srpnja 2013. godine.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je u cijelosti prijedlog prvo i drugo ovršenika za odgodu ovrhe od dana 5. ožujka 2012. godine kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenik TJ te u istoj navodi da moli da mu se omogući odgoda ovrhe, čl. 54.b. st. 2. u svezi s čl. 70. st. 1. OZ, a budući s obitelji proživljava pravi pakao u svakodnevnom životu zbog kriminalne radnje treće osobe. Ima troje djece od kojih su dvoje studenti, a jedan prvoškolac te je i zakonski skrbnik sedamdesettrogodišnjeg oca. Stoga moli odgodu do zaključenja postupka na Općinskom sudu u Puli – Pola, posl. br. K-805/11.

Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi i ovršenik HJ te u istoj navodi da moli odgodu ovrhe temeljem čl. 64.b st. 2. u svezi s čl. 70. st. 1. OZ-a.

Žalbe nisu osnovane.

U predmetnoj pravnoj stvari na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (kartice otvorenih stavaka i Ugovora od 1. rujna 2009. godine) javni bilježnik Nataša Jeromela Mauša iz Pazina donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-44/12 od 20. veljače 2012. godine. Na to rješenje ovršenici su uložili prigovor u kojem ističu da su tri godine bez ikakvih primanja s blokadom računa, za što nisu krivi, već gospodin RJ koji je falsificirao potpis HJ na službenom dokumentu, a radi čega su podnijeli kaznenu prijavu te se vodi kazneni postupak na sudu u Puli. S obzirom na takve navode sud prvog stupnja je prigovore cijenio kao prijedloge za odgodu ovrhe te pobijanim rješenjem prijedloge odbio kao neosnovane jer ovršenici u prijedlozima za odgodu nisu naveli, niti učinili vjerojatnom, okolnost da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi postupka, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo kada je prijedloge odbio kao neosnovane.

Odredbom čl. 61. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 57/96, 22/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ) određeno je pod kojim uvjetima sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu, pa je tako određeno kao osnovni uvjet da ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Pored toga mora biti ispunjen i jedan od osam uvjeta određenih u toč. 1. do 8. navedenog članka.

Ovršenici u svojim prijedlozima ne navode niti jedan od razloga navedenih u odredbi čl. 61. OZ-a već se pozivaju na činjenicu da su u teškoj financijskoj situaciji zbog kaznenog djela treće osobe, a u žalbi na pobijano rješenje prvoovršenik dodaje da ima obvezu uzdržavanja troje djece i oca. Međutim, navedeno, loša materijalna situacija, obveze uzdržavanja ovršenika, nisu razlog temeljem kojega bi žalitelji s uspjehom mogli tražiti odgodu ovrhe u ovom predmetu, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio prijedloge za odgodom ovrhe.

Ovršenici ukazuju na odredbu čl. 70. st. 1. OZ-a koja određuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržava. Međutim te žalbene navode nisu ničim konkretizirali u smislu čl. 70. st. 1. OZ-a, pa se žalbe u tom pravcu ne mogu ispitati. Naime, da bi se takvi žalbeni navodi mogli ispitati ovršenici su ih trebali konkretizirati na način da je valjalo navesti koji se iznos novca nalazio na svim njihovim računi u trenutku ovrhe, iznos za osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati prvoovršenik, iznos nužnih sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i tih osoba te druge podatke važne za ocjenu tog pitanja, kako bi se ti navodi mogli ispitati u odnosu na visinu tražbine ovrhovoditelja (7.800,00 kn), a sve u smislu čl. 70. OZ-a.

Stoga, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda prvo i drugo ovršenika, valjalo je odlučiti kao u izreci, temeljem čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku, u svezi s odredbom čl. 19. OZ-a.

U Puli-Pola, 22. studeni 2013. godine.

S u d a c

Alenka Paus