II Kž-209/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 209/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Kocijančić Erike kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.M. i dr. zbog krivičnih djela iz čl. 215. st. 1., 3. i 4. KZRH i dr., odlučujući o žalbi vojnog državnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 5. srpnja 1994. br. K-50/94, u sjednici održanoj 15. srpnja 1994.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 343. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. S.M. i opt. K.R. ranije temeljen na zakonskoj osnovi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom su ti optuženici osuđeni zbog krivičnih djela iz čl. 215. st. 1., 3. i 4. KZRH i dr. i to opt. S. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a opt. K. u trajanju od tri godine i tri mjeseca.

Protiv tog rješenja žali se vojni državni tužitelj s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika produlji, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u ovoj fazi postupka više ne postoje razlozi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP zbog kojih je pritvor bio određen.

Naime, usprkos ranije utvrđenih razloga koji su u dosadašnjem tijeku postupka opravdavali mjeru pritvora, treba reći da su optuženici u tijeku glavne rasprave, a posebno u završnoj riječi, iskazali iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenih krivičnih djela, pa kada se uzme u obzir njihov dulji dosadašnji boravak u pritvoru, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, sada ocjenjuje da više ne postoje takove osobite okolnosti koje bi opravdavale bojazan da će optuženici na slobodi ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Kod odlučivanja uzeta je u obzir i činjenica da opt. S. do sada nije osuđivan, dok opt. K., kao 70%- tni invalid domovinskog rata, ima tjelesnih i psihičkih tegoba.

Kako slijedom izloženih razloga, a budući da su optuženici sada nepravomoćno osuđeni zbog inkriminiranih krivičnih djela, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da više ne postoje zakonski razlozi za njihovo daljnje zadržavanje u pritvoru, pa je trebalo na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. srpnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)