Rev-876/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-876/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tužene Z. b. d.d. Z., radi otkupa stana, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1998. godine, br. XV Gž-7892/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 1997. godine, br. Ps-2445/92., u sjednici održanoj dana 12. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev te donesena presuda kojom se nadomješta ugovor o prodaji stana, a sve kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Odlučujući o žalbi tužene protiv presude suda prvog stupnja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporno je je li tužitelj stekao stanarsko pravo na spornom stanu, te slijedom toga ima li pravo na otkup tog stana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), koju ističe tužena.

Naime, suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužene. Bio je to dužan samo u odnosu na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Prema tome, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tuženik također ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud da je Okružni zatvor u Z. tužitelju dodijelio na korištenje sporni stan i tužitelj na temelju tog rješenja o dodijeli stana uselio u sporni stan.

Također je utvrđeno da je Okružni zatvor na temelju odluke prednika tužene od 25. travnja 1975. godine bio ovlašten raspolagati spornim stanom i davati ga na korištenje, a koji je stan bio u društvenom vlasništvu, a pravo raspolaganja i korištenja imao prednik tužene.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 9., a u svezi s čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo “Narodne novine”, broj 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 47/94, 58/95, a u svezi s čl. 59. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima - “Narodne novine”, broj 51/85, 45/86, 22/92 i 70/94.).

Naime, prema odredbi čl. 9. Zakona o prodaji stanova, ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja zamjenjuje ugovor o kupnji stana.

Navodi revizije svode se na tvrdnju da tužitelj nije mogao steći stanarsko pravo na temelju odluke Okružnog zatvora u Z. o davanju spornog stana na korištenje, jer da je Okružni zatvor u Z. iscrpio svoje pravo jednokratne dodijele spornog stana svojem radniku, tj. na tumačenje odluke prednika tužene od 25. travnja 1975. godine, tako da po toj odluci Okružni zatvor ima pravo samo jednokratno raspolagati spornim stanom.

Odlukom prednika tužene od 25. travnja 1975. godine, dana je suglasnost Okružnom zatvora u Z. da može raspolagati spornim stanom i dodijeliti ga svome radniku.

Tom odlukom nije ograničeno raspolaganje spornim stanom na način da tim stanom Okružni zatvor u Z. može samo jednokratno raspolagati, jer to u odluci nije navedeno. Sama stilizacija odluke na način da se daje pravo Okružnom zatvoru u Z. stan dodijeliti svome radniku ne ukazuje na jednokratnu dodjelu.

Naime, tada važeći Zakon o stambenim odnosima (“Narodne novine”, broj 52/74.) ne predviđa zasnivanje sustanarskih odnosa niti davanje na korištenje stana u društvenom vlasništvu većem broju radnika.

Stoga je razumljivo da se u odluci govori o dodjeli stana radniku, a ne radnicima.

Da je prednik tužene htio ograničiti pravo Okružnog zatvora u Z. samo na jednokratno raspolaganje spornim stanom, onda bi to u odluci bilo navedeno. Ovako tu odluku treba tumačiti da je dano pravo raspolaganja – dodjeljivanja spornog stana bez ograničenja, a ne samo na jednokratno raspolaganje.

Dakle, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2003.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.