I Kž-938/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-938/1990-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Mikor Milivoja i Miletić Jakoba kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. V. V. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi čl. 164. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika V. V., podnesene protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1990, K-133/89, u sjednici održanoj 11. travnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske mr. Kovačić Vladimira i branitelja opt. R. J., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. V. V., ukida se prvostepena presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 16. ožujka 1990. br. K- 133/89, Okružni sud u Zagrebu, oglasio je krivim optuženika V. V. zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi čl. 164. st. 1. KZH, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude i po čl. 168. st. 2. KZH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbe: optuženik V. V., po svom branitelju R. J., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili pak, pobijanu presudu preinači u pravnoj oznaci djela i optuženika V. V. osudi zbog kriv. djela iz čl. 165. st. 5. KZH u vezi čl. 163. st. 1. i 3. KZH, i osudi ga na novčanu kaznu, ili mu izrekne uvjetnu osudu; optuženik V.

V. - osobno, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači i optuženika V. V. oslobodi optužbe, ili pak, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javni tužilac Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalbe optuženika V. V. odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostepena presuda.

Postupajući po zahtjevu optuženika V. V., a u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 1. ZKP, predsjednik vijeća obavijestio je branitelja optuženika, R. J., odvjetnika iz Z., o održavanju sjednice vijeća, tako da je sjednici vijeća prisustvovao branitelj optuženika V. V., R. J., odvjetnik iz Z..

Odgovor na žalbeni je podnesen.

Žalba je osnovana.

Prije svega, iako žalitelj u žalbama ističe da se žali i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, iz obrazloženja žalbi proizlazi, da se žalitelj žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni.

U pravu je žalitelj kada u žalbama ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te ujedno uslijed toga, i povrijedio krivični zakon na štetu optuženika V. V..

Naime, iz obrazloženja pobijane presude (kao i iz izreke pobijane presude), dalo bi se zaključiti, da prvostepeni sud smatra utvrđenim da je optuženik V. V. u vrijeme izvršenja djela upravljao motornim vozilom u pijanom stanju sa koncentracijom od "oko 2,28‰ apsolutnog alkohola u krvi". Konačno, zbog utvrđenja odlučne činjenice (stupnja alkoholiziranosti) na takav način, prvostepeni sud je i oglasio optuženika V. V. krivim zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi s čl. 164. st. 1. KZH (dakle, zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa - izvršenog ugrožavanjem javnog prometa uslijed omamljenosti).

Međutim, prvostepeni sud, pored utvrđenja da je optuženik V. V. temporae criminis imao "oko 2,28‰ apsolutnog alkohola u krvi", istovremeno utvrđuje da se alkohol u krvi optuženika V. V. nalazio u fazi eliminacije, koja okolnost, je i motivirala vještaka - toksikologa ing. K. Z. da se upusti u tzv. "izračunavanje unatrag" i utvrdi koncentraciju alkohola u krvi optuženika V. V. od "oko 2,28‰".

Ono što je bitno u ovom krivičnom postupku, jeste to, da vještak - toksikolog ing. K. Z. ne izvodi zaključak o fazi eliminacije (vještak govori o "pretpostavki" faze eliminacije) s obzirom na egzaktno utvrđenu koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi i u urinu optuženika V. V.. Prema vještaku - toksikologu ing. K. Z. nalaz apsolutnog alkohola u urinu optuženika V. V. je "nemoguć". On je rezultat "greške", jer u stvarnosti prema vještaku, koncentracija apsolutnog alkohola u urinu optuženika morala je biti približno ista kao i koncentracija apsolutnog alkohola u krvi optuženika. Vještak - toksikolog zaključak o fazi eliminacije, temelji isključivo na osnovi egzaktno nađene količine apsolutnog alkohola u krvi optuženika i drugih podataka (količina popijenog alkoholnog pića) dobivenih iz obrane optuženika V.

V..

Kako optuženik V. V. kategorički tvrdi da je pio nakon saobraćajne nesreće, a vještak - toksikolog ing. K. Z., takvu mogućnost ne isključuje (str. 103 spisa), već je uvjetuje okolnošću "da je optuženik V. V. kritičkog dana morao konzumirati alkoholno piće i u neko drugo vrijeme", prvostepeni sud je bio dužan ocijeniti sa većom pažnjom obranu optuženika V. V., koji, ipak, različito iskazuje i o količini popijenog pića (2,5 dcl, odnosno dvije i pol čašice od 0,5 dcl) i o vremenu konzumiranja alkoholnog pića (90 minuta prije dolaska milicionara, odnosno, "ne može točno precizirati vrijeme").

Kako u obje varijante, vještak - toksikolog ing. K. Z. utvrđuje znatno manju koncentraciju alkohola, od one koju je utvrdio prvostepeni sud (2,28‰), a prvostepeni sud načelno prihvaća nalaz i mišljenje vještaka - toksikologa ing. K. Z., to istovremeno znači da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a uslijed toga i povrijedio krivični zakon na štetu optuženika V. V..

U ponovljenom postupku, prvostepeni sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, isto tako, vodit će računa u ponovljenom postupku, o tome da nalaz i mišljenje dr. L. E. ne predstavlja procesnu radnju vještačenja (jer prvostepeni sud i nije imenovanog stručnjaka odredio vještakom u konkretnom slučaju, već je isti "vještačio" po zahtjevu branitelja optuženika R. J., odvjetnika iz Z.), te prvostepeni sud ne može, u takvoj procesnoj situaciji, ispitivati vještaka - toksikologa ing. K. Z. o sadržaju takvog "nalaza i mišljenja", to tim više, što taj "dokaz" nije pravilno izveden (pismeno nije pročitano na glavnoj raspravi već je predsjednik vijeća samo "predočio" pismeno vještaku - toksikologu ing. K. Z., str. 103 spisa). Ako prvostepeni sud smatra potrebnim da u ponovljenom postupku utvrđuje kakve važne činjenice uz pomoć dr. E. L., tada će biti dužan istog odrediti za vještaka i nakon toga tretirati istoga kao vještaka sa već određenim vještakom - toksikologom ing. K. Z.. Tek nakon toga, prvostepeni sud će savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrditi činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe iz čl. 357. st. 7. ZKP.

Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. travnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka v.r.

mr. Horvatinović Ružica v.r.