Rev-1853/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1853/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S. B., koju zastupaju punomoćnici I. Đ. V. i K. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S. B., protiv tuženika A. M. iz S. B., koga zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u S. B., radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-370/2014-2 od 6. svibnja 2014. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-370/2014-4 od 11. lipnja 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-527/13-19 od 8. siječnja 2014., u sjednici dana 6. listopada 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice protiv točke II. presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-370/2014-2 od 6. svibnja 2014. ispravljene rješenjem istog suda posl. br. Gž-370/2014-2 od 11. lipnja 2014., kojom je potvrđena točka V. presude Općinskog suda Slavonskom Brodu poslovni broj P-527/13-19 od 8. siječnja 2014. glede djelomičnog odbijanja zahtjeva za doprinos za uzdržavanje maloljetne djece se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Slavonskom Brodu presudom poslovni broj P-527/13-19 od 8. siječnja 2014. sudio je:

"I. Razvodi se brak zaključen dana 02. srpnja 2005. godine u Slavonskom Brodu između M. M., rođene M., rođene … godine i A. M., rođenog … godine, koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. B. za godinu 2005. pod rednim brojem 288.

II. Zajednička djeca stranaka mlt. V. M., rođena …godine u S. B. i mlt. A. i mlt. S. M., obojica rođeni … godine u S. B. živjet će nakon razvoda braka s majkom M. M., dok će roditelji zajednički obavljati roditeljsku skrb.

III. Otac A. M. dužan je plaćati uzdržavanje mlt. V. M. u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno (slovima: tisućustokuna), mlt. S. M. u iznosu od 950,00 kuna mjesečno (slovima: devetstopedesetkuna) mjesečno i mlt. A. M. u iznosu od 950,00 kuna mjesečno (slovima: devetstopedesetkuna), odnosno ukupno za uzdržavanje djece dužan je plaćati mjesečni iznos od 3.000,00 kuna počevši od 08. siječnja 2014. godine pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos uzdržavanja po stopi od 12% godišnje odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, do svakog 30. u mjesecu za tekući mjesec isplatom na tekući račun majke M. M. kod R. A. d.d. broj računa ….

IV. Susreti i druženja između oca A. M. sa djecom mlt. V. M., mlt. S. M. i mlt. A. M. održavat će se na način da će otac preuzeti djecu u dogovoreno vrijeme od majke i u dogovoreno vrijeme ih vratiti majci, prema dogovoru, a u slučaju izostanka dogovora svaki drugi vikend od petka u 16,00 sati do nedjelje u 19,00 sati u obitelji oca, te u tjednu nakon vikenda koji su proveli kod majke utorkom i četvrtkom od 17,00 sati do 19,00 sati u obitelji oca, a nakon vikenda koji su proveli kod oca srijedom od 17,00 sati do 19,00 sati u obitelji oca, tijekom zimskih praznika sedam dana neprekidno i tijekom ljetnih praznika 30 dana neprekidno, tijekom blagdana prvi dan Božića kod majke, drugi dan kod oca, slijedeće godine obrnutim redom, te prvi dan Uskrsa kod oca, a drugi dan kod majke, slijedeće godine obrnutim redom.

V. Odbija se tužiteljica M. M. iz S. B., s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje djece i u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. M. dana ime uzdržavanja M. M. doprinosi svakomjesečni iznos od 1.000,00 kuna počev od podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti na način da dospjele iznose plati odjednom, a dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos uzdržavanja od svakog 16. u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena."

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Županijski sud u Slavonskom Brodu je presudom poslovni broj Gž-370/2014-2 od 6. svibnja 2014. ispravljene rješenjem poslovni broj Gž-370/2014-4 od 11. lipnja 2014., u odnosu na obvezu uzdržavanja maloljetne djece djelomično odbio žalbu tužiteljice i potvrdio točku V. prvostupanjske presude u pobijanom odbijajućem dijelu koji se odnosi na doprinos uzdržavanju maloljetne djece.

Taj sud je rješenjem poslovni broj Gž-370/2014-4 od 11. lipnja 2014. ispravio točku I. presude tako da je tužitelju naloženo plaćati za uzdržavanje mlt. V. M. iznos od 1.100,00 kuna mjesečno umjesto 1.000,00 kuna mjesečno kako je pogrešno navedeno u presudi.

Na taj način je pravomoćnom presudom određena obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece ukupno mjesečno 3.000,00 kuna, dok je odbijen zahtjev za iznos od ukupno mjesečno 2.000,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. U reviziji je navedeno da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a da je pitanje važno zato što o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove, uključivši troškove revizije u iznosu od 1.000,00 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ispitalo je dopuštenost revizije te je prije ostalog utvrđeno da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), jer je prema odredbi čl. 305. st. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, u nastavku teksta: ObZ) protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta (…) dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2 ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji: da su u reviziji određeno naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi (obrazloženi) razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

Revizija koja ne ispunjava navedene kriterije je nedopuštena.

U ovom slučaju tužiteljica je u reviziji naznačila pitanje: "Da li sud može odrediti uzdržavanje u povećanom iznosu ako je to u skladu sa povećanim mogućnostima roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja?".

Prema navodima revizije pitanje se odnosi na primjenu odredbe čl. 232. st. 3. ObZ.

Nadalje je navedeno da o tom pitanju revizijski sud nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i to u presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1645/05-2 od 29. rujna 2005. i u presudi Županijskog suda u Zagrebu Gž2-140/05-2 od 21. lipnja 2005.

Vijeće revizijskog suda je ocijenilo da naznačeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. točka 2. ZPP, jer odluka drugostupanjskoga suda nije utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim u navedenim presudama drugostupanjskih sudova.

Odredba članka 232. st. 3. ObZ glasi: "Potrebe djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi i u povećanom iznosu, ako je to u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, odnosno u skladu s povećanim potrebama djeteta".

Citirana zakonska odredba je jasna, a pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda nije suprotno pravnom shvaćanju koje su zauzeli drugostupanjski sudovi i to Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-1645/05-2 od 29. rujna 2005. te Županijski sud u Zagrebu u presudi broj Gž2-140/05-2 od 21. lipnja 2005. Naime pravno shvaćanje na kojemu se temelje obrazloženja navedenih presuda je identično, ali je o tužbenom zahtjevu u svakom pojedinom predmetu odlučeno na temelju činjeničnih utvrđenja koja nisu identična za svaki navedeni slučaj.

Imajući na umu da se ne radi o identičnoj činjeničnoj osnovi na kojoj se temelje obrazloženja navedenih presuda, te da nije riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija ne ispunjava propisane kriterije za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. listopada 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.