I Kž-93/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 93/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te Horvatinović mr. Ružice, Pavišić dr. Berislava, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. T.I. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 23. prosinca 1992. K-42/92, u sjednici održanoj 17. ožujka 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba opt. T.I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni i opt. T.I., za kriv. djelo za koje je tom presudom oglašen krivim, na temelju čl. 168. st. 2. KZH primjenom čl. 42. t. 2. i 43. st. 1. t. 1. OKZRH osudjuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju se uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju prekršajne kazne u trajanju od 30 (trideset) dana.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno označenom presudom opt. T.I. oglašen krivim za teško kriv. djelo protiv sigurnosti javnoga prometa iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 164. st. 1. KZH koje je opisano u izreci iste presude. Za to djelo je osudjen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju je uračunato vrijeme prekršajne kazne, navedene takodjer u izreci presude. Ujedno je optuženiku izrečena mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od pet godina. Oslobodjen je dužnosti nadoknade troškova krivičnoga postupka.

Pravovremeno podnijetom žalbom presudu pobija branitelj optuženika iz osnove odluke o kazni i predlaže da se optuženiku izrekne blaža kazna.

U žalbi je istaknut i zahtjev za obavještavanjem o sjednici vijeća koji temeljem čl. 20. Uredbe o primjeni ZKP za vrijeme ratnoga stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i

I Kž 93/93

jedinstvenosti Republike Hrvatske nije uvažen.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvoga stupnja.

Žalba je osnovana.

Utvrdjenja suda prvoga stupnja u odnosu na olakotne i otegotne okolnosti su u svemu pravilna i cjelovita. To posebice vrijedi za oblik i sadržaj krivnje optuženika, u okviru čega važno mjesto ima ranije prekršajno kažnjavanje za istovjetne postupke u prometu, zatim je jednako pravilno uzeto u obzir bezobzirno ignoriranje mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, odnosno odgovarajuće zaštitne mjere. Kad je sud prvog stupnja imao u vidu težinu posljedice, tada je medjutim, ipak tu okolnost precijenio, a istovremeno u stanovitoj mjeri podcijenio značenje ozljeda samoga optuženika i okolnosti da je optuženik u vrijeme izvršenja djela bio mladja punoljetna osoba. Zbog toga se u konkretnom slučaju prije svega zbog doista mnogobrojnih ozbiljnih ozljeda koje je pretrpio sam optuženik pobijanom presudom izrečena kazna ukazuje prestrogom. Naprotiv, opstojnost spomenutih olakotnih okolnosti u cjelini čini osnovu za primjenu odredbe čl. 42. t. 2. OKZRH, jer se s obzirom na iznijeto može opravdano očekivati da će se i blažom od zakonom predvidjene kazne ostvariti ciljevi kažnjavanja, a prije svega djelovanje na počinitelja da u budućnosti ne čini nova krivična djela.

U izloženom je smislu, uz prethodno ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 376. ZKP, uvažena žalba optuženika i preinačena u odluci o kazni presuda suda prvoga stupnja izricanjem primjerene blaže kazne, tj. kazne zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Slijedom izloženoga odlučeno je na temelju čl. 387. st. 1. ZKP kao u izreci ove presude suda drugoga stupnja.

U Zagrebu, 17. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Svedrović Marijan v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)